Križevački kuhar Željko Mašek priprema specijalitete na brojnim vatrogasnim skupštinama i sličnim događajima po gotovo svim križevačkim naseljima, a i šire, piše prigorski.hr. Najmanje tisuće i tisuće zadovoljnih gostiju bio je najbolji razlog da popričamo s ovim majstorom kuhinje.
– Završio sam srednju ugostiteljsku školu u Bjelovaru i radio sam u ugostiteljstvu u Križevcima do ’90. godine. Onda sam otišao u policiju. Preselio sam se u Lemeš Križevački i uključio sam se u Dobrovoljno vatrogasno društvo. S njima sam ponovo počeo kuhati i tako to traje već 12 godina bez prestanka – rekao je kuhar Mašek. Dodao je kako kuha i u susjednim Društvima na njihovim skupštinama.
– Rekli su mi da je jako fino i zamolili su me da i njima kuham. Svake godine kuham na pet do šest vatrogasnih fešti – kazao je Ž. Mašek.
Napomenuo kako je nekada u križevačkoj tvrtki Čelik kuhao za tisuću osoba.
– Moraš pogoditi štimung za svih tisuću ljudi, a po vatrogasnim skupštinama kuham iz gušta bez ikakve naknade. Kuham sve, a ovaj kraj voli na vatrogasnim feštama gulaše, paprikaše, grah, a nedavno sam kuhao i fileke – objasnio je.
U Čeliku je usavršio jela koja se kuhaju po menzama. Kaže kako svaka gazdarica zna složiti jelo, ali kad treba skuhati za 150 – 200 ljudi onda svi pomalo razmišljaju.
– Meni to nije problem, a ne volim dijetalnu hranu – istaknuo je.
Uz to, otkrio je zašto su muški kuhari većinom bolje prepoznati u javnosti kao vrhunski.
– Muški kuhari se ne boje začina i vole malo jače i malo više. U emisiji ‘3, 2,1, kuhaj’ vidjet ćete da svi govore da fali malo soli ili začina. Zato su muški kuhari drugačiji od žena kuharica. Dobar kuhar mora stalno napredovati i mora stalno učiti – zaključio je.
Napomenuo kako kuharski posao nije lagan jer se radi se u vrućinama i uvijek vlada neka strka.
– Moraš voljeti kuhanje da bi bio dobar kuhar. Kad složite ručak za 150 osoba i ako u povratku dođe do vas pozitivna reakcija ljudi koji kažu da je bilo odlično, onda mi ne treba nikakva financijska nagrada – naglasio je Mašek.
