Na brežuljkastom predjelu potkalničkog gorja i 217 metara nadmorske visine, na zapadnom dijelu Općine Gornja Rijeka smjestilo se selo Vukšinec Riječki. Naselje višestoljetne povijesti u dokumentima se spominje 1646. godine, a sve do 1900. godine spominje se pod imenom Vukšinec. Nalazi se na idealnom položaju na raskrižju putova, a najbliži grad Novi Marof udaljen je svega 12 kilometara. Dvadesetak kilometara udaljeni su Križevci i Sveti Ivan Zelina, a kojih 50 kilometara mještani prevaljuju na putu do Zagreba. Treba dodati da je do autoputa samo 11 kilometara pa su Zagreb i Varaždin i bliže no što se čini. Iskoristili smo posljednje tople dane ove jeseni i posjetili selo za vedrog sunčanog dana, diveći se bajkovitim prizorima na sve četiri strane svijeta.
Staje su danas gotovo prazne
Mještani se ovdje od pamtivijeka bave poljoprivredom, no brdoviti tereni i sitne rascjepkane parcele uvjetovale su i vrstu poljodjelstva. Uglavnom se radi o mješovitoj poljoprivredi i malim obiteljskim gospodarstvima koja danas privređuju samo za svoje potrebe. Sve do prije nekoliko godina ovdje je većina stanovnika hranila krave zbog prodaje mlijeka, no padom otkupnih cijena za kilogram mlijeka gotovo svi su od toga odustali i staje su danas prazne. Ostalo je tek tri, četiri mještana koji nastavljaju tradiciju svojih predaka, a jedan od njih je i Mladen Kos. Prema njegovim riječima, znao je hraniti i po deset krava. Danas je blago zadržao više zbog nostalgije pa u staji ima dvije krave.
– U mirovini sam pa imam malo više vremena, a ovo mi dođe kao hobi. Nije mi teško brinuti o kravama i barem znam kakvo mlijeko pijem, a pravimo i sir. Za naše potrebe hranimo i svinje, a imam i mali voćnjak i vinograd, tako da ni u mirovini ne mirujem i stalno sam u pokretu – rekao je Kos.
Od malobrojnih poljoprivrednika veće gospodarstvo s 10-ak mliječnih krava imaju Barica i Ivan Zidarić, a Tomislav Zidarić bavi se pčelarstvom.
Najstarije mještanke su 86-godišnje Terezija Zidarić i Ana Somođi, no selo se može pohvaliti i mladima. U osnovnu školu od prvog do osmog razreda ide šestero učenika. Od prvog do četvrtog razreda učenici pohađaju školu u Kolarcu, a od petog do osmog u Gornjoj Rijeci. Srednju školu pohađa četvero đaka, a fakultetski se obrazuje troje mještana. Uz toliki broj učenika raduje i činjenica da malo mjesto Vukšinec Riječki ima i šestero djece predškolske dobi.
U gradnji prometnice sudjelovali mještani
Od našeg sugovornika saznali smo da je cesta kojom smo došli građena 1974. ili 1975. godine. Ova prometnica naselje povezuje sjeverno s Varaždinskom županijom te južno s Križevcima, a u njezinoj gradnji sudjelovali su i mještani koji su polagali kamen do kamena te je nastala makadamska cesta koja je asfaltirana 2015. godine.
Prema pričanju starijih, složni mještani i stanovnici okolnih sela 1971. godine zajedno su financirali i sagradili i lokalni vodovod. U iskopu kanala gdje su polagane cijevi, uz stanovnike Vukšinca Riječkog, sudjelovali su i mještani Presečna Visočkog i Sudovca. Od tada je prošlo više od 40 godina i neophodna je sanacija, odnosno promjena cijevi koje su od salonita i često pucaju, smatraju mještani. Nakon osamostaljenja Hrvatske došlo je i do nove teritorijalne podjele pa danas pravo na vodovod polažu Općina Gornja Rijeka i Presečno Visočko, Novi Marof te Koprivničko-križevačka i Varaždinska županija.
U 15 naseljenih kuća živi 80 stanovnika
Danas Vukšinec Riječki ima 15 naseljenih kuća u kojima živi 80-ak stanovnika. Većina mlađih mještana je zaposlena u Zagrebu, Varaždinu i Križevcima, a jedan manji dio starije populacije ostao je vjeran poljoprivredi. Gotovo svaka obitelj ima i mali vinograd na brdima Zavinjak, Borščak ili Vrinječina, no posljednjih godina vinova loza obolijeva od zlatne žutice.
Naselje nema ulica, već jedan dio mještani zovu Somođi, a drugi Zidarići.
Mještani se griju na drva, nemaju ni kanalizacije, no imaju struju, telefon i javnu rasvjetu. Trgovine i kafića u samom selu nema, tek koji kilometar dalje radi ugostiteljski objekt, a u mjesto dolazi pokretna trgovina na kotačima.
Najbliži liječnik i zubar su u općinskom središtu Gornjoj Rijeci, a tamo je i poštanski ured. Usluge katastra i gruntovnice stanovnici dobivaju u Križevcima, gdje su mnogi od njih i stalno zaposleni. Naselje nema svoje groblje pa vječni mir mještani nalaze na groblju u Gornjoj Rijeci.
Pobožni žitelji u selu su na inicijativu župnika Josipa Zidarića 2002. godine podigli i veliku kapelu i posvetili je svetom Josipu. Osim svetog Josipa, u kapeli se nalaze i drveni kipovi svetog Marka Križevčanina i majke Božje Bistričke, a pred ulazom se nalazi poprsje pape Ivana Pavla II. Velečasni Zidarić financijski je sudjelovao u izradi vitraja na prozorima, a na vlastitu želju je i pokopan u kapeli. Ispred kapele mještani su sami podigli kamenu ogradu, a Općina Gornja Rijeka dala je kocke kojima je popločen ulaz.
U selu je nositelj društvenih aktivnosti „Društvo sportske rekreacije“ pa je Općina sudjelovala i u izgradnji terena za rekreaciju. Tu je igralište za mali nogomet, ali i dječje igralište s toboganom, klackalicom i ljuljačkom. U sklopu terena nalazi se i prostorija čija je gradnja još u tijeku, a predviđena je za igranje šaha i stolnog tenisa.
Somođi osnovao tvrtku za izradu gabiona
Nakratko smo se zaustavili na početku sela kod obitelji Somođi. Supružnici Zdenkica i Mirko Somođi imaju kćeri Mirjanu i Irenu te sina Stjepana. Nakon udaje kćeri su odselile, a obitelj je uz poljoprivredu otvorila i građevinski obrt. Dolaskom krize i građevinske tvrtke imale su sve manje posla pa je i obrt zatvoren. No, nakon gašenja očeve tvrtke, mladi Stjepan Somođi došao je na originalnu ideju
i osnovao tvrtku za izradu gabiona. Ovi kameni zidovi u žičanim kavezima često se viđaju uz prometnice, a Stjepan je odlučio raditi gabion ograde za obiteljske kuće. Projekt je dobro prihvaćen pa posao dobro ide, a tvrtka ima sedmoro zaposlenih i radi u zemlji i inozemstvu.
– Planiramo kupiti i stroj za izradu gabiona, a uz proizvodnju se bavimo i prodajom malih japanskih traktora. Radi se o polovnim traktorima za koje je sve veći interes u Hrvatskoj – rekao je Stjepan koji sa suprugom Tamarom ima sina Frana.
