Imala je osam godina kada je s roditeljima gledala kako neki ljudi trče ulicama Križevaca. Nije joj bilo sve jasno do najsitnijeg detalja, no to joj je bilo dovoljno da zna da se i ona želi okušati u tome. Ona je Veronika Drljačić, djevojka iz Velikog Ravena koja je danas jedna od najodlikovanijih županijskih sportašica, a tek ima 20 godina. Upravo je prošli tjedan primila najnovije priznanje, nagradu za najbolju sportašicu Grada Križevaca u 2021. godini, još jednu koju je stavila na svoj zid, na policu prebogatu medaljama. Samo od Grada Križevaca ima 12 priznanja i nagrada, bila je najperspektivnija sportašica…
– Prije 12 godina gledala sam Uličnu utrku grada Križevaca, svidjelo mi se kako djeca trče pa sam i ja odlučila okusiti svijet atletike. Pitala sam svoje roditelje da li me žele upisati u Atletski klub Križevci, nisu se suprotstavili već su sa velikim oduševljenjem to i učinili. Otpočetka sam trčala kraće dionice, skakala u dalj te bacala vortex – prisjeća se početaka. Tada nije bila oduševljena svojim rezultatima, uvijek se vrtjela oko 15. mjesta, ali iz godine u godinu, iz treninga u trening, uz sve više rada i upornosti napredovala je i danas je prvakinja Hrvatske na 200 i 400 metara. Studentica je Kineziološkog fakulteta u Zagrebu, druga godina, smjer izobrazba trenera. Raspored joj je maksimalno ispunjen obavezama.
– Zasada mi nije preteško uskladiti treninge i fakultet, zahtjevno je, ali se uspijem organizirati i napraviti sve što je u planu. Kad sam u Zagrebu, trener Drago Palčić zna vrlo često doći u Zagreb na trening, a nekada odradim i sama trening po uputama trenera. Čujemo se i po nekoliko puta u danu – govori nam. Nije joj lako, naporno je, ali kad ode van na neko natjecanje, bilo Europsko ili neko drugo, onda joj je zapravo drago. Vidjela je i posjetila brojne države pod okriljem atletike. Za dvoranski dio sezone trenira u dvorani na Velesajmu, a za vanjski dio, koji upravo traje, trenira na terenima Mladosti ili trči po nasipu, ako ima veću kilometražu ‘na meniju’.
– Prošle godine osvojila sam pet naslova državne prvakinje. Za mlađe seniorski uzrast na 100, 200 i 400 metara, a za seniorski 200 i 400 metara. Bila sam na Europskom mlađe seniorskom prvenstvu, tamo sam trčala 200 i 400 metara, na 200 metara ušla sam u polufinale i srušila dva osobna rekorda, prvo u kvalifikacijama pa zatim u polufinalu – priča Veronika dodajući kako su joj najveća podrška u sportu i životu njeni roditelji koji ju uvijek savjetuju, bodre i potiču da bude još bolja i uspješnija. Neprestano navijaju za nju i dolaze ju gledati na natjecanja u Hrvatskoj i bližem inozemstvu. Nije propustila spomenti ni legendu križevačke atletike, svog trenera Dragu Palčića bez kojeg, kaže ona, vjerojatno ne bi bila tu gdje sada jest, te mu se na svemu mora zahvaliti. Kad pričamo o ranije spomenutim nagradama i priznanjima, Veronika je osvajačica i titule najbolje županijske sportašice u 2021. godini.
– Velika mi je čast da sam baš ja izabrana za najbolju sportašicu županije, iskreno nisam se nadala da ću baš ja osvojiti tu titulu, ali hvala svima koji su prepoznali moj trud i rad u prošloj godini, moram priznati da nije bilo lagano, tu je i korona bila pa su se neka natjecanja i odgodila, no unatoč tome bili smo i na pripremama, uspjeli smo trenirati kako treba. Bila sam uporna i trudila sam se, očito se isplatilo – kaže. S lijepim vremenom krenula je i sezona na otvorenom koju Veronika više voli od one u dvorani, prvenstveno jer na otvorenom ima svoju stazu za trčanje dok se u dvorani trkačice spajaju u jednu stazu, čime nastaje gužva.
– Najdraže mi je trčati na 400 metara, a da iskreno kažem, u toj disciplini baš i nema konkurencije. Prije je sve bilo puno 400-metrašica i stvarno se moralo trenirati i truditi doći na vrh – otkriva. Veronika voli borbu, voli nadmetanje, to joj stvara motivaciju da bude što bolja. U šali kaže da je njena taktika na utrkama ‘što brže krenuti, još brže završiti’. Ne treba ni reći kako je novoizgrađena atletska staza u Križevcima veselje i sreća za svakog od tamošnjih atletičara, pa tako i nju. Nije joj jasno kako su sve prošle godine uspijevali trenirati na jednoj staroj, krpanoj i spajanoj, alternativnoj tartan stazi, a još manje kako su postizali tako dobre rezultate. Zanimalo nas je i kakvi su planovi za budućnost, kratkoročnu, ali i dugoročnu.
– Za ovu godinu ciljam Univerzijadu koja se održava u Kini, Mediteranske igre u Alžiru koje su u isto vrijeme kada i Univerzijada pa se nadam da ću na jedno od tih natjecanja otići, zatim tu je i Prvenstvo Mediterana za mlađe seniore i seniorke koje se održava u Italiji te Europsko prvenstvo u Münchenu koje je doduše malo teži cilj, ali svakako bi voljela i tamo nastupati – priča pa kaže da želi i srušiti osobne rekorde na 200 i 400 metara.
– Treba uložiti puno rada i truda i mislim da se mogu dogoditi velike stvari u budućnosti. A kao što svi znaju Olimpijske igre su san svakog sportaša i svima je u cilju jedne godine otići na Olimpijadu pa tako i meni, iskreno se nadam da će se to 2024. godine i ostvariti – rekla nam je Veronika. Na polici s brojnim medaljama nada se da će jednog dana stajati i jedna olimpijska, što joj i mi najsrdačnije želimo.
