Čepelovec, malo prigradsko naselje u sklopu Đurđevca, najpoznatije je po trasi izrazito bitnog magistralnog vodovoda koje prolazi mjestom te okolnim brežuljcima na kojima se prostiru prekrasni vinogradi u kojima brojni Đurđevčani uz dobru kapljicu rado provode slobodno vrijeme. Mjesto je nekad imalo oko 1000 žitelja, no kao i svugdje u Hrvatskoj danas se suočava s rapidnim padom broja stanovnika pa je trenutno populacija u naselju svedena na manje od 300 duša.
No, unatoč tome što je gotovo svaka treća kuća u mjestu prazna, Čepelovčani ne gube vedrinu i pozitivan duh koji se osjeća na svakom koraku. Možda nemaju ljekarnu, poštanski ured, gostionicu ili dobar signal za mobilnu mrežu, no imaju optimizam i nadu u bolje sutra, a za dobru atmosferu se brine improvizirani disko klub u sklopu mjesnoga doma u kojem se skuplja i mlado i staro.
Svake subote disko je krcat
– Centralno mjesto sela je ovaj naš mjesni dom koji su 1967. godine podigli Čepelovčani vlastitim rukama i sredstvima na koji se nadovezuju i prostorije DVD-a i mljekara. Reklo bi se da je ovo centralno mjesto za sva događanja, a u podrumu imamo čak i disko klub, mjesto koje koristi naša mlađarija, ali i poneki „mladići u zrelijim godina“ – uz smijeh nam je prepričao Slavko Horvat, predsjednik mjesnog odbora.
Malo smo ostali zatečeni jer bilo nam je neobično da u mjestašcu kojem prijeti izumiranje postoji okupljalište mladih i k tome je puno svakog vikenda.
-Već dugi niz godina u ovom se improviziranom prostoru vikendima okuplja oko 50-ak mladih, naravno nisu svi iz Čepelovca. Ima tu mladih i iz Budrovca, Sirove Katalene, Mičetinca. Pjevaju, plešu i zabavljaju se, a vedrine i pozitivnog duha ne nedostaje. Lijepo je to za vidjeti, posebice u vrijeme kad većina mladih odlazi prema velikim gradovima, ali i van države – dodao je Horvat.

Kuće se prodaju u bescjenje
Nekada se u Čepelovcu dobro živjelo, a selo je imalo oko 20 obrtnika različitih zanimanja, pilanu, šljunčaru, tri trgovine, pekaru, sabirnu stanicu za žitarice, ciglanu i još štošta, no sve je to nažalost otišlo u zaborav. Danas stanovnici žive najviše od poljoprivrede i stočarstva, a područje Čepelovca je najjači stočarski predio u sastavu Đurđevca.
– Srećom još uvijek ima nekoliko domaćinstava koja se bave uzgojem stoke, ukupno imaju oko tristotinjak grla, no sve ostalo je polako zamrlo. Vinogradarstvo je isto grana koja nas izvlači jer ovdje je puno lijepih vinograda u koje rado dolaze gosti, turistički gledajući to je naša šansa – mišljenja je Horvat.
U selu je, kaže, osjetno manje ljudi, a prosjek je otprilike oko 1,5 stanovnika po kućanstvu što je iznimno slabo. Kuće su prazne i na prodaju, a prodaju se u bescjenje.
– Događa se da klijeti vrijede više nego kuće. Nedavno je baš jedna osoba kupila nedaleko Čepelovca klijet za 150 tisuća kuna, a za kuću ne možete dobiti možda ni 20 tisuća. Vidite kakva je to disproporcija – kaže Horvat.
Trebalo bi, dodaje naš sugovornik, potaknuti Grad Đurđevac da dodatno subvencionira otkup kuća pa da se mladi ljudi dosele i ovdje započnu život jer grad je na samo nekoliko kilometara.

– Uz to trebalo bi potaknuti nekakvu proizvodnu djelatnost, dati mladima zaposlenje jer ovo je lijepo mjesto za živjeti. Nema svađa, susjed susjedu pomaže i blizu smo grada. Bilo bi šteta da nas više nema kroz nekoliko desetaka godina – istaknuo je Horvat.
Unatoč tim ozbiljnim problemima, Horvat nam je kazao kako gradska uprava i mjesni odbor rade na tome da standard života bude veći pa su tako imali i investicije u komunalnu infrastrukturu i asfaltiranje cesta.
– U Bunarskoj smo ulici asfaltirali kolnik, uredili nogostup i sanirali most, radilo se i na proširenjima poljskih puteva za mehanizaciju, Grad nam je osigurao svlačionice kraj nogometnog igrališta, napravili smo i nadstrešnice. U tri godine ulagalo se više nego u zadnjih 40 godina – ponosno je istaknuo Horvat.
Pred mjesnim odborom je dakle zadatak da osmisle projekte i pokušaju zadržati stanovništvo, a naš sugovornik ne sumnja da će u tome i uspjeti.
– Mi smo vam ovdje složni, nema nas mnogo, ali smo dobro raspoređeni – uz veli osmijeh na licu nam je kazao Horvat i pokazao nam još neke zanimljivosti u Čepelovcu, no njih ćemo ostaviti za neku drugu priču.