Koprivničanka Tara Knežević prošla je kroz dvotjedni program United Space School američke svemirske agencije NASA. Prva je i jedina Hrvatica koja je prošla kroz program koji se provodi već punih 25 godina.
Dvotjedni boravak u Houstonu koji je odradila koncem srpnja, Tara danas opisuje svojim najboljim životnim iskustvom. Iako je sudjelovanje u programu njene roditelje koštalo poprilično novca, školarina se svakako isplatila. Na program je Tara naišla putem obiteljskog prijatelja koji je radio u NASA-i i preporučio joj da se prijavi.
U Houston je krenula avionom iz Istanbula i u njega stigla nakon 13-satne vožnje. Kako bi doživljaj bio još veći, Tara je s dvije cimerice bila smještena kod obitelji koja je svoj radni vijek provela baš u NASA-i. Obitelj se, zajedno sa svoje dvoje djece, maksimalno trudila dočarati američku svakodnevicu od čega se Taru najmanje dojmila hrana koja je bila daleko ispod očekivanog slasnog i sočnog hamburgera.
U svemirskom programu sudjelovalo je ukupno 47 polaznika iz Kanade, Texasa, Čilea, Argentine, Kostarike, Italije, Nizozemske, Indije, Australije – jednostavnije rečeno, iz svih krajeva svijeta.
Cilj cijelog projekta je bio osmisliti odlazak na Mars, a Tarin je tim bio zadužen za rakete.
Radilo se svakodnevno, od jutra do kasnih večernjih sati. Vikend je bio rezerviran za malo lakše aktivnosti poput promatranja zvijezda i upoznavanje drugih kultura. Bilo je dana kada se spavalo tek nepuna dva sata jer je nakon predavanja valjalo pripremiti dio prezentacije za iduće predavanje koje je počinjalo već idućeg jutra.
– Prvi tjedan bio je dosta ležeran, upoznavali smo se i shvatili da je poprilično teško funkcionirati u tako raznovrsnom timu. Dogodilo se da četvero ljudi radi istu stvar u isto vrijeme. Drugi smo se tjedan bolje organizirali. Shvatili smo da je cilj programa rad u timu, jer u NASA-i nikad ništa ne radiš sam – prisjetila se Tara.
Na koncu svega, ispalo je da se Tarin šaroliki tim od devetoro ljudi uskladio i da su funkcionirali iznenađujuće dobro.
I dok je jedan tim vodio brigu o tome kako će posada biti opskrbljena, što će jesti i saditi na Marsu, što će sve tamo konkretno raditi, kolika su im sredstva za to potrebna i je li sve u skladu sa zakonima, Tara i njeno društvo morali su osmisliti raketu koja će ih do Marsa dovesti.
– Na kraju smo svi zajedno uspješno odradili projekt. U NASA-i su bili jako zadovoljni, rečeno nam je da smo u top 5, što je jako bitno jer neki čak ne uspiju ni sve ispuniti. Program je prilično zahtjevan, pred tebe stavlja neke nove izazove, ljudi se u svom tom mozganju slome, bilo je situacija da su zbog težine zadataka i pritiska pucali pa su čak i dečki plakali – veli Tara koja je bila posebno zadužena za datume lansiranja i slijetanja na Mars, sustave komunikacija te razvijanju umjetne gravitacije koju bi koristili u raketi.
– Sve u svemu bilo je to zanimljivo i odlično iskustvo, najbolja stvar koju sam ikad napravila. Dobila sam puno novih prijatelja sa svih strana svijeta s kojima sam ostala u kontaktu – rekla je Tara, friška brucošica na Fakultetu strojarstva i brodogradnje.
