Mladi Koprivničanac Leon Bedeković Arnaut upravo je završio matematičku Gimnaziju Fran Galović, a svoje akademsko obrazovanje planira početi u Engleskoj, na Lancaster Universityju. Ovaj sada već bivši gimnazijalac, vidi se u području ekologije i zaštite okoliša.
– Već dulje vrijeme razmišljam o fakultetu i nekako sam se odlučio za ovo područje, brine me kako se ljudi ponašaju prema okolišu. Nikad nisam imao osjećaj da će mi Prirodoslovno-matematički fakultet pružiti dovoljno, a do mene su stigle informacije da zaštita okoliša na PMF-u i nije baš kvalitetan faks. Počeo sam malo istraživati kako je u inozemstvu i shvatio sam da je njihov sustav puno kvalitetniji, bolji je odnos profesora prema studentima, puno je više terenske nastave i praktikuma, a opet studenti nisu previše opterećeni pa tako imaju vremena raditi, ali i zabavljati se – rekao je Leon.
Bolji fakultet od hrvatskog traži niže uvjete
Prvi izbor bila mu je Skandinavija jer je oduševljen njihovom kulturom, točnije Danska, no njihov sustav prijave na fakultete baš se ne preklapa s našim, neke ocjene došle bi mu prekasno pa ne bi mogao poslati prijavu. Kontaktirao je agenticu u Zagrebu koja mu je savjetovala da potraži nešto drugo i pomaže mu kroz cijeli proces prijave na fakultet. Prvi izbor mu je Lancaster University, a drugi izbor, ako nešto pođe po zlu, je Aberystwyth.
Ističe da se proces prijave sastoji od nekoliko koraka pa je tako najprije slao motivacijsko pismo i preporuku profesorice Romane Šutalo. To mu je osiguralo i prolazak prve selekcije.
– Nakon toga javili su mi uvjete, a njih prilagođavaju svakoj zemlji iz koje budući student dolazi. Pisao sam našu državnu maturu, a od mene se traži da mi prosjek bude 4,0, da polažem nižu razinu te da mi zbroj ocjena iz matematike i biologije bude devet. Sad čekam rezultate. Odlično mi je što traže nižu razinu, a fakultet je pet puta bolji nego primjerice Sveučilište u Zagrebu koje je između 900. i 1000. mjesta, a moj faks je 135. Primjerice, za medicinu ili biologiju na zagrebačkom Sveučilištu traži se viša razinu, dva izborna predmeta i mora se jako dobro napisati. Apsurdno je da je meni lakše upasti na faks koji je bolji od našeg Sveučilišta. To mi zapravo jako puno govori o našem i njihovom sustavu. Koliko sam shvatio, u Engleskoj je važno da postoji volja i ambicija, da si marljiv i radišan – objasnio je.
Za studiranje morao dići kredit na 40 godina
Pred njim je, kako kaže, veliki izazov.
– Idem negdje gdje ću biti sam, nije me strah, ali to mi je izazov. Smatram se socijalnom osobom i mislim da mi ne bude problem sprijateljiti se, a ni jezik mi ne predstavlja problem. Zapravo sam jako uzbuđen. Puno sam istraživao, gledao njihove stranice, toliko me privlači sve što nude, tako da se baš veselim – istaknuo je.
Studiranje vani jako je skupo pa je morao dići kredit.
– Godina košta 9250 funti, što je hrpa novaca i to me malo plaši, ali opet mi je drago da je kredit na mene i da ne teretim svoje roditelje, da mogu sam sebe financirati. Dobro je što je kredit na razdoblje od 40 godina i moram imati primanja određenog iznosa da bi oni meni uopće mogli uzimati ratu s plaće. S jedne strane imam kredit, ali i garanciju da ću raditi ono za što sam se školovao – napomenuo je.
Ističe da će prvu godinu živjeti na kampusu radi socijalizacije, planira i raditi, a prosječna satnica za studenta je 10 funti po satu.
– Agentica me spojila s ljudima koji tamo studiraju i oni mi daju savjete za sve što me zanima. Uz to, imam aplikaciju Sveučilišta koja mi predlaže poslove, gdje što pojesti, kad je koja perilica rublja slobodna, što se događa u gradu i slično. S dolaskom na faks dobivam i svog mentora s kojim se sastajem na dvotjednoj bazi, koji brine da izvršavam sve svoje obaveze, savjetuje me, provjerava jesam li emocionalno u redu, nedostaje li mi dom i slično. Toliko su organizirani da mi to pruža veliku sigurnost – naglasio je.
Situaciju u državi je nemoguće popraviti
Leon je prijavio smjer koji omogućava prvu godinu studiranja u Engleskoj, a drugu u inozemstvu.
– Pikiram na Australiju jer tamo imam obitelj, bio sam tamo i oduševljen sam njihovom kulturom pa mi se čini da bi to bilo dobro iskustvo. I nakon toga samo se vratim natrag i završim zadnju godinu preddiplomskog studija u Engleskoj. Dalje od ovoga ne želim zasad razmišljati, jer tko zna kamo će me sve to odvesti, ali imam neku viziju ne ostati u Engleskoj nego možda otići u Dansku ili Nizozemsku na diplomski studij – rekao je Leon.
Ovaj svestrani mladić od rujna je i jedan od nacionalnih predstavnika u organizaciji CISV International, koja je posvećena educiranju i inspiriranju mira kroz izgradnju interkulturalnih prijateljstava, suradnje i razumijevanja. Okušao se i u astronomiji pa je tako u drugom razredu osvojio treće mjesto na državnom natjecanju, na natjecanja iz biologije išao je u zadnja tri razreda i bio među prva tri na županijskoj razini, prošao u uži krug za Malog Galovića, a ove godine bio je i u badmintonskom timu koji se plasirao na državno prvenstvo. U svemu, pa tako i u odlasku na studij u Englesku, ima veliku podršku obitelji.
– Moji su sretni, jer ipak idem negdje gdje je bolje, a opet se boje za mene, jer to im je nešto sasvim novo. Puno putujem i nema me doma po tjedan dana pa su nekako navikli na moju odsutnost. Ali, mama još uvijek misli da ću se predomisliti do osmog mjeseca. Svi roditelji, koliko god otvoreni bili, normalno je da se boje za svoje dijete. Žao mi je što odlazim, svi govore da bi mladi trebali ostati i pokušati nešto popraviti, ali čini mi se da je to nemoguće – zaključio je Leon.
