S obzirom da se 14. lipnja obilježava Svjetski dan dobrovoljnih darivatelja krvi, donosimo vam priču o Koprivničancu Stjepanu Lončaru koji je u travnju ove godine dobrovoljno dao krv 200. put i time postao jedini u našoj županiji i među rijetkima u zemlji, koji se može pohvaliti tom brojkom. No, ovaj koprivnički vatrogasni inspektor, time se nimalo ne hvali, čak štoviše skromno zaključuje kako je potpuno normalno pomoći spašavati tuđe živote. A sve je, kaže, počelo 1973. godine u tadašnjoj koprivničkoj gimnaziji Ivo Marinković u kojoj su učenike jednom posjetili djelatnici koprivničke bolnice.
-Pričali su nam o darivanju krvi i kad je počela prva akcija, čisto onako iz radoznalosti, a i usput smo markirali i s nastave (smijeh) nekoliko nas učenika otišlo je dati krv. Malo se šalim, naravno, jer glavni motiv je ipak bilo to što smo u razgovoru sa djelatnicima koprivničke bolnice doznali da dajući krv možete nekome spasiti život i da je krv nezamjenjiva, jer se ne može umjetno stvoriti. I nakon tog prvog darivanja imao sam onaj dobar osjećaj da sam nekome pomogao i dalje se nastavilo samo od sebe. Preplavi vas jednostavno to neko zadovoljstvo – prisjeća se Stjepan.
Do sada je darovao oko 80 litara krvi. Po jednom darivanju uzima se 450 ml pune krvi. Pauza između dva darivanja kod muškaraca mora biti tri, a kod žena četiri mjeseca.
-Nije da sam trčao sad za tim nekim rekordima, jednostavno se redovno odazivaš na akcije i to ti postane ne navika, nego sastavni dio života. Više puta sam se odazivao i na pozive iz Zavoda za transfuzijsku medicinu u Zagrebu da na staničnom separatoru dam krvne pripravke plazmu i eritrocite. S tim sam krenuo na nagovor dr. Gudek koja mi je prilikom jednog darivanja na Odjelu transfuzije u koprivničkoj Općoj bolnici predložila da kad sam u Zagrebu, odem u Zavod za transfuzijsku medicinu na testiranje da se vidi da li mogu davati krvne pripravke na staničnom separatoru. Naravno da sam otišao, na rezultate testiranja se u to vrijeme čekalo oko mjesec dana, nalazi su bili dobri i pozvali su me. Čim sam prvi put išao u Zagreb, otišao sam u Zavod za transfuzijsku medicinu i dao plazmu – ističe Stjepan Lončar te nam pojašnjava kako stanični separator uzima krv i iz nje odvaja plazmu ili eritrocite, ovisi o potrebi, a nakon toga uz dodatak fiziološke otopine vraća krv u organizam, nešto poput dijalize.
Takav se proces sastoji od šest do 10 ciklusa, ovisno o stanju organizma i krvnoj slici, a postupak traje oko sat i pol. Prilikom svakog darivanja pune krvi, uzima se uzorak iz prsta i odmah se dobije nalaz koji pokazuje ima li u krvi dovoljno željeza, dok se kod darivanja plazme ili eritrocita na staničnom separatoru uzima pet do šest ampula krvi za testiranje.
-Tu su rezultati vidljivi za 10 minuta. Sestre i tehničari vas prespoje na taj aparat i ako nešto s nalazima krvi nije u redu, stroj se isključi. Tamo su testovi puno rigorozniji, testiraju se čak i markeri na jetru. I onda još imate dodatni razgovor s liječnikom. Prije davanja krvnih pripravaka na staničnom separatoru treba pripaziti na prehranu, recimo barem dva dana prije ne smiju se jesti jaja, iako su visokokvalitetna namirnica, no ako ih prije konzumirate, plazma ima mutnu boju i takvu ne uzimaju. Inače plazma se koristi za liječenje novorođenčadi i djece oboljele od leukemije, pa i kvalitetom i izgledom mora biti odlična – priča nam naš sugrađanin Stjepan koji je svojom krvlju spasio puno života.
Ističe kako ne pazi posebno na prehranu, već jede sve namirnice koje se smatraju zdravima, uključujući naravno i voće i povrće, jer normalna prehrana i fizička aktivnost su najvažnije.
-Redovnim darivanjem krvi, još možete i poboljšati svoje zdravlje, jer stalno kontrolirate svoju krvnu sliku i tlak, pa ukoliko koji puta kod nekog darivatelja nešto od toga nije u redu, u razgovoru s liječnikom dobije se savjet kako to popraviti da bi bio spreman za novo darivanje. Darivanje pune krvi traje 10-ak minuta i to je za nas višestruke darivatelje kao neka obveza. Nikad nisam imao zdravstvenih problema nakon darivanja krvi. Nakon svake akcije u gradskom društvu se organizira tzv. zahvalni obrok, koji se sastoji od kobasica te čaše vina ili soka – kaže Stjepan.
No slobodni dani su puno veći problem i potpuno druga priča. Naima, kolektivnim ugovorom je propisano da nakon svakog darivanja, dobrovoljni darivatelj ima pravo na dva slobodna dana. Ali sve više darivatelja govori da jedan slobodan dan dobivaju na dan darivanja, a drugi kada to poslodavcu odgovara.
A nekada je, prisjeća se Stjepan Lončar, bilo najnormalnije da se prilikom darivanja dobije potvrda, ona pokaže poslodavcu i slobodni dani nisu bili upitni.
-Sve češće čujemo kako su pojedini poslodavci to ukinuli iako dobro znaju da je regulirano pravilnikom i kolektivnim ugovorom. Ipak, unatoč tome, većina darivatelja se i dalje odaziva, jer želi pomoći i ne uvjetuje to nikakvom nagradom. Ja sam zaposlen u Hrvatskoj vatrogasnoj zajednici i tu se doista to poštuje, ali već odavno ne tražim te slobodne dane, jer uz dane godišnjeg odmora nemam potrebe za dodatnim izostankom s posla – ističe vatrogasni inspektor Stjepan Lončar.
Na njegovu te inicijativu skupine darivatelja kao i nekoliko liječnika, 25. listopada 2014. na području naše županije osnovan je „Klub 100“, koji kao što mu i ime govori, okuplja dobrovoljne darivatelje krvi, žene sa 75 i više davanja te muškarce sa 100 i više davanja. Cilj im je da i oni, baš kao što su i drugi nekada njih, potaknu na ovu humanu djelatnost.
-Unatrag nekoliko godina u suradnji s gradskim društvom Crvenoga križa Koprivnica izdana je brošura o darivanju krvi, a u srednjim školama održana su i predavanja o dobrovoljnom darivanju krvi u cilju da se potakne što više mladih na ovaj humani čin. Mogu reći da su rezultati bili pozitivni. Nakon prvog predavanja odazvalo se čak 90 učenika. To je dobar put, pa i sad pozivam mlade sugrađane da dođu, da naprave dobro djelo i usput kontroliraju svoje zdravlje. U razgovoru s liječnikom prije darivanja krvi morate reći iskreno imate li kakvih tegoba, pa ukoliko neki puta možda i nećete moći dati krv, do sljedeće će akcije sve biti u redu – poručuje naš nesebičan sugrađanin koji doista zaslužuje da mu svi skinemo kapu.
U „Klubu 100“ trenutno je 126 članova među kojima je i deset žena.
Koprivničko-križevačka županija je već godinama na prvom mjestu u Republici Hrvatskoj po prikupljenim dozama krvi u odnosu na broj stanovnika, dok je Grad Koprivnica na trećem mjestu. Ispred su Krapina i Topusko.
Najbliži Stjepanu Lončaru trenutno je Petar Rac iz Novigrada Podravskog koji je krv dao 153 puta. Apsolutni hrvatski rekorder je pak jedan darivatelj iz Ivanić Grada s čak 365 dobrovoljnih davanja krvi.
Stjepan će uskoro navršiti 65 godina i nakon toga, prema pravilima, krv će moći dati samo dva puta na godinu, dok nakon 70. godine života, više nitko ne može biti dobrovoljni darivatelj. No on je svoju misiju ionako davno ispunio.
Ima li nasljednika na vidiku?
