Ne tako davno na križevačkom se području uzgajala konoplja. Riječ je o običnoj konoplji, vrsti canabis sativa, koja je nepravedno zaboravljena i zapostavljena postala žrtva borbe protiv opojnih droga. Naime, indijska konoplja, canabis indica ili poznatije marihuana, opojna je zbog velikog udjela THC-a, a obična konoplja ima ga manje od 0,2 posto i bezopasna je. No, potpisivanjem UN-ove Jedinstvene konvencije o narkoticima 1961. sve su zemlje potpisnice ograničile mogućnosti uporabe konoplje u industrijske, medicinske pa i rekreativne svrhe. Domaće platno od konoplje danas je na cijeni, a malo je onih koji se sjećaju kako se izrađivalo. Baka Štefica Hrg još je kao djevojčica na obroncima Kalnika sijala konoplju kako su je učile majka i baka.
– Sijali smo u petom mjesecu, a dvaput smo želi. Stabljike smo vezali u snopove i sušili pa se to namakalo. Ni prerada nije bilo jednostavna, odvajala se kudjelja od vlakna, pa se prelo i namakalo u lugu. Pređu se trebalo bijeliti tri puta i prati na potoku – prisjetila se baka dugotrajnog postupka izrade vlakna od konoplje od koje se kasnije tkalo platno i odjeća.
– Od tog platna imali smo plahte, ručnike, gaće, oplećke, fertune i rubače. Sve. Neki komadi su se ukrašavali našivavanjem. I ja sam nosila takve košulje i najgore je bilo oprati ih jer nekad nije bilo praška pa se moglo oprati samo namakanjem u lugu, koji smo kuhali od pepela, i ispiranjem u potoku – ispričala je baka Hrg spominjući nazive raznih vrsta posuda i alata kakvi danas više ne postoje. Platno se najbolje pralo po zimi.
– Moja mama je govorila da se platno mora vani sušiti nekoliko dana, da mora smrznuti i kad bi se nakon par dana napokon osušilo bilo bi potpuno bijelo – prisjetila se svog djetinjstva u Gornjoj Rijeci Božica Nemet. Od finijeg platna radila se nošnja i košulje za imućniju gospodu.
– Kad sam se udavala nosila sam natkane ručnike i plahte. To platno je nekad bilo jako vrijedno – ispričala je Katica Petrić. Kao biljka za proizvodnju vlakana konoplja se počela koristiti prije 5000 godina, vlakno joj je izuzetno kvalitetno, elastično, dugotrajno i otporno na vodu pa se upotrebljavalo za proizvodnju užadi, jedara, odjeće i obuće, ribarskih mreža i vatrogasnih cijevi.
– Konoplja vam je kao svinja, sve se od nje može iskoristiti – objasnila je Zoe Andrijanić, doktorandica na Agronomskom fakultetu koja se s još jednom doktorandicom Križevčankom Martom Gold bavi istraživanjem konoplje.
Premda europska regulativa odobrava preradu i trgovinu svim dijelovima uzgojene biljke, hrvatski zakon poljoprivrednicima dopušta isključivo preradu i trgovinu sjemenjem, a ostatak biljke, dakle vlakna, moraju se spaliti ili zaorati.
– Ja bih i danas posijala konoplju kad bih mogla i ponovo napravila tkaninu. Istina je da nam je ona bila jako vrijedna jer bi bez nje bili goli – zaključila je baka Štefica Hrg.
