Robert Čimin, ravnatelj Muzeja grada Koprivnice ovog je mjeseca ušao u drugu polovicu četverogodišnjeg mandata na mjestu čelnog čovjeka na čelu jedne od najvažnijih gradskih kulturnih ustanova. Tim smo povodom s ravnateljem Čiminom razgovarali o do sada realiziranim projektima i rezultatima programa te o onome što u Muzeju slijedi u narednom razdoblju.
Prije dvije godine izabrani ste na čelo koprivničkog Muzeja. Koliko ste zadovoljni prvom polovicom mandata i što možete izdvojiti kao ključne pomake koje je Muzej pod vašim vodstvom ostvario?
Iskreno i bez neke lažne skromnosti, vrlo sam zadovoljan proteklim dvogodišnjim razdobljem jer se mnogo toga promijenilo. Već u prvih godinu dana provedena je financijska stabilizacija poslovanja i općenita racionalizacija, a istovremeno je povećan broj muzejskih programa. Iako takva konstatacija zvuči pomalo nevjerojatno, rezultat je to novostvorene pozitivne klime među svim djelatnicima. Zadovoljan radnik (ne)namjerno stvara uspješnu ustanovu i to je po meni najveće postignuće u proteklom razdoblju.
Uloga menadžera ustanove u kulturi nije nimalo lagana s obzirom na ograničena financijska sredstva i općenito radi skromnije potpore koju ustanovama pruža Ministarstvo kulture. Kako funkcionirate u takvim uvjetima i na koje se načine snalazite?
Uzmemo li u obzir da je Muzej u protekloj godini ostvario rekordnih 39 izložbi, a među kojima je za polovinu imao kakvu-takvu financijsku potporu razvidno je da se snalazimo na raznorazne načine. Potpora Ministarstva kulture neopisivo je važna jer se prate samo oni projekti koji su od nacionalnog interesa. U tom pogledu treba u prvom redu naglasiti financiranje arheoloških istraživanja koja bi bez Ministarstva kulture bila umnogome skromnija. Primjerice, za ovu godinu u državnom je proračunu osigurano 90.000 kuna za treću sezonu iskopavanja u Đurđevcu te još 30.000 kuna za početne radove u Koprivničkom Ivancu. Takva sredstva nije moguće osigurati u lokalnim proračunima. S druge strane, arheologija je najprofitabilnija muzejska grana koja nam omogućava ulaganja u druge djelatnosti. Prošle godine Muzej je proveo opsežna iskopavanja u virovitičkom gradskom parku u vrijednosti 323.200 kuna koja su primjer pružanja naše usluge na tržištu s ciljem ostvarenja određene dobiti.
Vrlo je važna i potpora Grada i Županije, koji Vas vjerno prate već godinama. Koliko ste zadovoljni suradnjom te smatrate li da ste odnose s institucijama u ove dvije godine podigli na još višu razinu?
Grad nam je osnivač i prati nas u očekivanom obliku, dok bi bez Županije funkcioniranje hlebinske Galerije bilo nemoguće. Prostora za napredak u odnosima uvijek ima i na njemu se kontinuirano radi. Viša razina tripartitne suradnje vidljiva je u ovogodišnjem sklapanju trogodišnjeg Ugovora o sufinanciranju Galerije naivne umjetnosti u Hlebinama kojim je osiguran njen rad do kraja 2020. godine, a nadam se da ćemo u međuvremenu iznaći neke druge modele kojima bi se stvorili uvjeti za suradnju na neodređeno vrijeme. Pohvaljujem prepoznavanje naše inicijative za time i siguran sam da ćemo kvalitetnim dijalogom doći do zadovoljavajućeg rješenja jer Hlebine to zaslužuju. S Gradom smo razinu komunikacije i odnosa podigli na znatno višu razinu koja se vidi na dnevnoj razini i uvjeren sam kako ćemo zajedno stvarati novu koprivničku kulturu.
Koje ključne projekte i programe planirate realizirati u naredne dvije godine mandata? Hoćete li stići u cijelosti ispuniti ambiciozan program koji ste najavili na početku?
Svaki program potrebno je i realizirati, ili barem približno dovršiti, da bi dobio prolaznu ocjenu. Treba reći kako su određeni dijelovi programa izvan domašaja Muzeja, o kojima trebaju odlučiti drugi, a na koje pokušavamo utjecati. No, već sada se može reći kako će se četverogodišnji program u najvećem dijelu realizirati.
S obzirom na to da se radi o dugoročnim planovima koji uključuju višegodišnje projekte i daljnji strateški razvoj Muzeja, možemo li zaključiti da je prvi mandat tek priprema za velike stvari u potencijalnom drugom ravnateljskom mandatu?
Nikada se ne primam nečega da bi isto napola dovršio. Koprivnica zaslužuje kvalitetniji Muzej i siguran sam da će ga dobiti. Pritom mislim na infrastrukturne poteškoće koje danas imamo, no određene su se stvari pomaknule s mjesta. U tijeku je izrada projektne dokumentacije za energetsku obnovu zgrade Muzeja, sva dokumentacija za Kuću Malančec je spremna i čeka otvaranje jednog EU natječaja (moguće do 2020.), a u prizemlju Galerije Koprivnica ovih je dana započelo preuređenje. Prve velike stvari možemo očekivati već iduće godine, jer se određeni strateški pomaci događaju strelovitom brzinom. O tome ćemo govoriti kad za to dođe vrijeme.
Tim muzealaca ste pojačali s još nekoliko suradnika. Koliko ste zadovoljni trenutnim timom koji vodite te stižu li pratiti ambiciozan tempo koji ste postavili?
Možda je pravo pitanje stižem li ja pratiti njihov tempo. Istina, početkom ove godine pojačali smo se s dva nova kustosa, a svaki od njih stvara nove programe koji prije ili kasnije prolaze kroz moje ruke. Vrlo sam zadovoljan sastavom koji imamo, kvalifikacijskom strukturom i njihovim mogućnostima. Raspolažemo s dovoljnim brojem kustosa, a osim njih imamo knjižničara, muzejskog pedagoga i informatičara, s čime se ne mogu pohvaliti slični, pa i veći muzeji. S ukupno 17 zaposlenih izvršavamo sve što se od Muzeja i očekuje, a nedostaje nam restaurator kojim bi mjere zaštite podigli na višu razinu.
Programska djelatnost Muzeja je i dalje iznimno bogata i raznolika, širom ste otvorili vrata posjetiteljima. Kakav je odaziv u posljednje dvije godine, koliko lokalna zajednica prepoznaje vaš napor i zalaganje?
Provedbom godišnjeg upitnika dobivamo pozitivne i negativne kritike koje nam ukazuju potrebe naših korisnika. Povećanje broja posjetitelja u Muzeju za više od 2500 u odnosu na 2016. godinu govori mnogo.
Ova je godina u znaku naivne umjetnosti jer Galerija naivne umjetnosti Hlebine ove godine obilježava 50. obljetnicu postojanja. Pripremili ste niz pedagoško-edukativnih programa i izložbe čime ste krenuli u revitalizaciju naive. Smatrate li da je opet nastupilo vrijeme za njenu revalorizaciju?
Danas više nemamo onu naivu koju smo konzumirali 1970-ih i 1980-ih godina, no imamo neku drugu naivu koju isto tako treba gajiti. Čini mi se idealnim trenutkom pokretanja njenog brendiranja jer je dugi niz godina bila zapostavljena. Riječ je o jedinom umjetničkom pravcu u Hrvatskoj za koji možemo reći da je 100 posto hrvatski proizvod i ustrajat ćemo u njegovoj revalorizaciji jer je ona naša, a naše moramo čuvati i cijeniti. Često tome nije tako.
Kakav ste program pripremili za 12. svibnja u Hlebinama?
Riječ je zapravo o dvodnevnom obilježavanju 50. obljetnice hlebinske galerije. U petak, 11. svibnja, održat će se okrugli stol s osam izlagača među kojima su velika imena poput Tomislava Šole, Vladimira Crnkovića, Marijana Špoljara i Božice Jelušić, a na kojem ćemo se osvrnuti na hlebinsku školu nekad i danas te rad i značaj same Galerije naivne umjetnosti u posljednjih pola stoljeća. Za subotu, 12. svibnja, predviđeno je predstavljanje publikacije „Putevima Hlebinske škole“ te izložba „Remek djela iz zbirke Gorana Generalića“ uz prisustvo ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek. U pripremi se pazilo na mnoštvo detalja kako bi svečanost bila na najvećoj mogućoj razini.
Jedino povezivanjem možemo stvoriti bolju ostavštinu generacijama koje dolaze
Prošlog tjedna Muzej je sklopio i ugovor o formiranju stalnog postava umjetničkih radova Mije Kovačića u prizemlju Galerije Koprivnica čime se Koprivnica povezala s hlebinskom Galerijom i naivnom umjetnošću.
– Mijo Kovačić jedino je veliko ime Hlebinske škole koje danas stvara. Uzme li se u obzir da Ivan Generalić ima svoje prostore u Hlebinama, a Ivan Večenaj u Goli, smatrao sam potrebitim da Miju Kovačića pozicioniramo u Koprivnici čime je grad dobio jedan vrhunski sadržaj. Boljeg danas nema niti će ga vjerojatno biti u skoroj budućnosti. Riječ je o civilizacijskoj i kulturnoj potrebi da se velikog umjetnika na određeni način institucionalizira, a rezultat je win-win situacija u kojoj su postignuti pozitivni osjećaji svih uključenih strana. Danas se svi zajedno moramo više povezivati, dovoljno je bilo otuđivanja, jer jedino tako možemo stvoriti bolju ostavštinu generacijama koje dolaze. To je naprosto naša obaveza i ovo je mali korak u tom smjeru.
