Počinitelji kaznenih djela dobivaju drugu šansu: Naučio sam snositi odgovornost za svoje postupke i stekao radnu naviku

U sklopu Humanitarne udruge Šegrtsko srce od rujna 2017. godine provodi se projekt Druga šansa gdje maloljetnici i mlađi punoljetnici mogu odraditi posebnu obvezu, popularno nazvanu društveno korisni rad, koju im odredi Državno odvjetništvo ili Sud.

– Mlade osobe umjesto ozbiljnih kazni dobivaju ovu alternativu koja koristi prvenstveno njima samima tako da im se omogući druga opcija prije ozbiljnijih kažnjavanja, ali koristi i široj zajednici koja je obogaćena i unaprijeđena kroz rad tih mladih ljudi. Ovo je i pragmatično jer se štedi na trošku za porezne obveznike koji bi nastali smještajem tih mladih osoba u ustanove – rekao je Tomislav Terstenjak, predsjednik Udruge.

Dodao je da je u prvom planu mlada osoba koja ima mogućnost rada na sebi i kroz podršku stručnih suradnika različitih profila, socijalnih pedagoga i pedagoga, mijenjanje u osobu koja ne samo da se suočava s pogreškom koja je dovela do mjere nego i do planiranja budućnosti bez ponavljanja takvih pogrešaka, od tuda i naziv Druga šansa.

Podrška stručnjaka i korist za zajednicu

Bruno Antolić, socijalni pedagog, napomenuo je da je Udruga dobro okruženje za odrađivanje posebnih obveza, ne samo zbog stručnih osoba unutar Udruge, već i radi povećanja osjećaja koristi za zajednicu koji rad unutar humanitarne udruge može pobuditi. Srećom, kaže, i ostali dionici smatrali su isto. Terstenjak je kazao da su sve involvirane institucije od Općinskog suda u Koprivnici preko Državnog odvjetništva do Centra za socijalnu skrb, koje su im i nadređene u provedbi ovog projekta, otvorene i agilne u omogućavanju i olakšavanju njegove provedbe.

– Budući da je Udruga smještena unutar Obrtničke škole Koprivnica, imamo veliku podršku našeg sadašnjeg ravnatelja Zlatka Martića i prethodnog ravnatelja Ratimira Ljubića koji ne samo da imaju sluha za specifičnosti tih mladih ljudi nego i bez čijeg odobravanja oni možda i ne bi imali priliku za drugu šansu – objasnio je Terstenjak.

Antolić je istaknuo da maloljetnici ili mlađi punoljetnici dolaze odlukom Državnog odvjetništva ili Suda posredstvom Centra za socijalnu skrb.

– Ako državni odvjetnik procijeni da ne bi bilo svrhovito vođenje postupka prema maloljetniku, s obzirom na narav kaznenog djela, određuje posebnu obvezu bez pokretanja sudskog postupka. No, u slučaju pokretanja sudskog postupka Sud prema Zakonu o sudovima za mladež može maloljetniku ili mlađem punoljetniku izreći odgojnu mjeru posebne obveze. Nakon toga, oni obavještavaju Centar za socijalnu skrb koji obavlja razgovor s mlađim punoljetnikom ili maloljetnikom i njegovim roditeljima te u suradnji s nama sastavlja ugovor između nas unutar kojeg stoje njegove obaveze – objasnio je Antolić.

Individualizirani zadaci

Dolaskom u Udrugu mlada osoba dobiva mentora, to je najčešće socijalni pedagog Antolić koji onda nakon obavljenih razgovora ne samo da nadgleda rad nego i pruža psihosocijalnu podršku, motivira mladu osobu na rad te o svemu izvještava Centar za socijalnu skrb.

– Za našu Udrugu karakteristično je to što individualiziramo zadatke za svakog maloljetnika. Primjerice, jednom prilikom posebna obveza bila je određena srednjoškolcu koji se školuje za zanimanje soboslikar pa smo mu u skladu s njegovim zanimanjem odredili da oboji prostorije Udruge i uklanja neprimjerene grafite. Isto tako, imali smo mlađeg punoljetnika koji je imao dobra znanja u području računala pa je za zadatak dobio da softverski i hardverski pripremi laptope za korištenje koji su namijenjeni korisnicima Udruge – napomenuo je Antolić.

Dodao je kako je ovim projektom dosad bilo obuhvaćeno 17 maloljetnika te dvoje mlađih punoljetnika.

Rad u opuštenoj i ugodnoj atmosferi

Jedan od njih bio je i učenik prvog razreda srednje škole.

– Bili smo zaduženi za uređenje okoliša oko škole i očistili smo školsku imovinu. Primjerice čistili smo klupe od zalijepljenih žvakaća guma i brisali crteže s njih, pomagali smo domaru oko čišćenje slivnika na školskom igralištu, razvozili i posipali šljunak na mjestima gdje je bilo potrebno, očistili smo školske podrumske prostorije – rekao je.

Istaknuo je da su bili zadovoljni zaduženjima i određenim poslom jer su naučili raditi neke nove stvari.

– Atmosfera je bila opuštena i ugodna za rad, svi smo se slagali. Odradio sam i više sati nego što je bilo potrebno jer mi je bilo lijepo raditi. Ovaj rad mi je pomogao da naučim ozbiljnost nekih stvari i da snosim odgovornost za svoje postupke, a također mi je pomogao i da steknem radnu naviku i naučim raditi neke poslove – zaključio je on.

Trenutno takozvani društveno korisni rad određuje jedan 18-godišnjak.

– Prvi dojam kada sam došao bio je jako dobar. Mentor Bruno i ravnatelj bili su jako susretljivi. Nakon individualnog razgovora s mentorom dobio sam neka zaduženja – uređenje kamenjara ispred škole, orezivanje čempresa i slično. Surađujem puno s domarom škole. Zabavno je, ležerno i opušteno i nije mi naporno. Sve stignem odraditi – objasnio je i napomenuo da ima za odraditi 100 sati.

Sve je, kaže, stvar dogovora.

– Ako imam neke obaveze kod kuće, nazovem prije, dogovorim se za vrijeme. Isto tako, ako mi je potrebna bilo kakva pomoć, mogu se obratiti i mentoru i domaru. Ovo me natjeralo da razmislim o svojim postupcima – zaključio je.