Mateo Galjer: Presretan sam, veselim se životu i jedva čekam zaigrati nogomet s prijateljima

Nakon šesnaestogodišnje patnje i pet teških operacija koje je prošao u zadnjih nekoliko godina, mladi tinejdžer Mateo Galjer iz Prugovca konačno se može nadati vedrijem životu bez bolova i gipsanog oklopa koji je zbog idiopatske skolioze od ranog djetinjstva obavijao njegovo krhko tijelo. Ovaj hrabri mladić ostao je optimističan cijelo to vrijeme iako je deformacija kralježnice bila toliko izražena da su samo rijetki vjerovali kako se nešto može učiniti kako bi mu se pomoglo. Nakon dugogodišnje potrage za kirurgom koji bi prihvatio njegov slučaj, Mateo je sredinom veljače konačno operiran u specijalnoj klinici u Hamburgu.


Iznimno riskantna peta operacija kojoj je podvrgnut na kraju je prošla iznad očekivanja jer postojala je velika šansa da Mateo ostane zauvijek nepokretan. No, srećom, liječnički tim izveo je zahvat na najbolji mogući način pa je Mateo pobijedio sve negativne prognoze te se i prije očekivanog termina u pratnji majke vratio u rodni Prugovac. Oporavak ide u dobrom smjeru, a obitelj je presretna što Mateo napokon može hodati.

– Radosni smo i već sam se toliko naplakala jer moj je Mateo konačno slobodan. Bilo je jako teško sve to psihički izdržati, od puta u Njemačku, čekanja operacije, neizvjesnost hoće li sve dobro proći. Sve je to strašno stresno, no najvažnije je da se Mateo danas oporavlja u svojem domu – ispričala nam je majka Elvira.

Foto: Ivan Brkić

Zakrivljenje kralježnice gotovo potpuno izravnali

Mateo je na kućnoj njezi i pod budnim okom roditelja i braće, pokušava zaboraviti što je sve prošao do sada i vedro gleda prema naprijed.


– Nisam se ni malo bojao da neće dobro proći, imao sam vjere da sam u najboljim rukama i da liječnici znaju kako mi pomoći. Presretan sam i veselim se novim izazovima i prilici koju sam dobio, više ne gledam što je bilo nego jedva čekam da zaigram nogomet s prijateljima – kazao nam je Mateo ne skidajući smiješak s lica.
A da mu nije bilo lako opisala nam je majka Elvira koja je uz svojeg sina bila cijelo vrijeme u Hamburgu. Nije gubila nadu iako prognoze nisu bile dobre.

– Rekli su nam odmah da je operacija vrlo rizična i da se može dogoditi najgore, no nismo mogli odustati. Teško mi je bilo kad su ga odveli u salu, to samo majka može znati kakav je osjećaj kad ne znaš hoće li ti vratiti sina. Znala sam što ga čeka, koliko boli i patnje. Operacija je trajala sedam sati, cijeloga su ga otvorili i ugradili mu šipke, žice i plastične umetke. Odstranili su nekoliko kralježaka i fiksirali kralježnicu, uspjeli su zakrivljenje od 170 posto dovesti skoro do potpunog izravnanja. Kažu kako je sad ovo trajno, nadamo se da neće doći do komplikacija – opisala nam je gospođa Galjer.

Godinama je nosio gipsani oklop

Matea čeka dugotrajan oporavak, boli ga noga jer su uznemireni živci koji prolaze stupom kralježnice pa bi se trebao kretati pomoću hodalice na koju još uvijek čekaju. Neobično mu je, kaže, da nema na sebi gipsani oklop koji je nosio godinama.

– Ne mogu vjerovati da se mogu pomaknuti i okrenuti gdje hoću. Uskoro ću se moći sagnuti, ali još se bojim jer me sve steže. Ne sjećam se više kako je to da si slobodan, pamtim samo iz ranog djetinjstva kad sam još bio zdrav, sad moram ponovno pronaći taj osjećaj. Ma, brzo ću se ja priviknuti – optimističan je kazao Mateo pokazujući nam nogometnu loptu koju je dobio na poklon u Njemačkoj.


Nada se kako će nastaviti i školovanje, trebao bi krenuti u srednju školu, no sve je to još na čekanju.
– Ne znam kako ću i gdje ću, idem iz dana u dan. Sad mi je bitno samo da se oporavim, još mi nije sjelo u potpunosti da sam operiran i da više neću morati biti u gipsu s grbom na leđima. Malo mi je teško jer su mi na operaciji probili pluća pa otežano dišem, no i to će zacijeliti. Vjerujem da ću biti dobro – dodao je Mateo.

Foto: Ivan Brkić

Majka radi u polju za nadnice

Majka Elvira sretna je jer su u Njemačkoj imali podršku i obitelji koja im je stajala na raspolaganju i brinula da im ništa ne nedostaje nakon što su pročitali članak Glasa Podravine i Prigorja. I na tome je majka Elvira vrlo zahvalna, kao i na podršci koju su imali od brojnih dobročinitelja prilikom sakupljanja novca za boravak u Njemačkoj.

– Svaka čast svima na dobroti, mnogo nam je to značilo. Srećom, trošak puta i operacije pokriven je od strane HZZO-a, a ono što smo dobili koristili smo za medicinske potrebe Matea. Nadam se da će se ljudi još jednom odazvati i pomoći nam jer nemam posao, već radim u polju na nadnice. Mateo će uskoro morati na rehabilitaciju u Zagreb pa neću moći raditi jer moram biti uz njega i svaka je pomoć dobrodošla – rekla je gospođa Galjer.
Iako žive u vrlo skromnim uvjetima, obitelj je puna podrška Mateu koji je samozatajan i strpljiv, no iznimno velikog srca ispunjenog optimizmom. Hrabri svoje ukućane, pomaže gdje može i bodri na svakom koraku jer zna da im nije lako. Nas je pak blagim pogledom punog razumijevanja ispratio na ulicu kraj trošne kućice gdje je demonstrirao svoje nogometno umijeće. Još ne može normalno hodati, no imao je veliku želju da pokaže kako je postao novi mladić koji se veseli životu.

– Maštao sam kad ću opet moći tehnicirati loptom i potrčati poput svojih nogometnih idola. Ovo je tek početak, ispred mene je još mnogo životnih utakmica – zaključio je Mateo.

Svi koji žele mogu se još jednom odazvati na akciju akcija prikupljanja pomoći obitelji, a novac mogu uplatiti na račun otvoren u Zagrebačkoj banci na ime – Mateo Galjer HR6623600003238025343. Majka Elvira dostupna je i na telefonskom broju 092 179 2431. Bit će vam i više nego zahvalni.

Vezani članci

Najčitanije