a južnim obroncima Kalnika, na najvišoj točki nadmorske visine od 179 metara, smjestilo se naselje Vojakovac. Ovo područje su u 16. stoljeću naselili Srbi, a novom naselju dali su ime Batinjani, prema istoimenom mjestu u zapadnoj Slavoniji. Žitelji pravoslavne vjere na to su područje doseljavali zbog obrane Habsburške Monarhije od Osmanlija, zbog čega je 1538. godine osnovana Križevačka kapetanija. U Vojakovcu je 1769. godine podignut hram sv. Georgija, u baroknom stilu i prema projektu tadašnje krajiške vojne uprave. Naselje se nalazilo unutar vojne krajine sve do njezinog ukidanja, 1871. godine, a o njegovoj veličini govore podatci iz popisa stanovništva iz kojih je vidljivo da je u Vojakovcu 1880. godine živjelo 917 stanovnika. Danas je ono u sastavu Križevaca i na površini od nepunih sedam kvadratnih kilometara, u jednoj ulici i u odvojku zvanom Klisurići, u njemu živi dvjestotinjak stanovnika.
Donedavno je većina njih živjela od mješovite poljoprivrede, no mještani su danas uglavnom zaposleni u raznim poduzećima u Križevcima i okolici. U selu su još samo tri obiteljska gospodarstva koja se isključivo bave poljoprivrednom. Jedno od njih vodi i Mirjana Rakić koju smo u dvorištu zatekli u igri sa unukom.
Mirjana živi sa sinom Miroslavom, snahom Nikolinom i unucima Tenom i Damjanom, a kćerke Gordana i Emina su udate i ne žive u selu. Na njezinom obiteljskom gospodarstvu je deset krava za proizvodnju mlijeka i pet junica za podmladak.
– Početkom osamdesetih godina suprug Milan i ja počeli smo s dvije krave i par jutara zemlje. U to je vrijeme otkupna cijena mlijeka bila dobra i moglo se zaraditi pa smo već sredinom osamdesetih sagradili novu staju i na gospodarstvu imali ukupno dvadeset krava za proizvodnju mlijeka. Hranili smo i perad. Ja sam sa sumještankama na Trešnjevačkom placu u Zagrebu prodavala mliječne proizvode, jaja i piliće, a mlijeko je (kao i danas) otkupljivala mljekara. U to su vrijeme i ostali žitelji imali krave i svinje, i od poljoprivredne proizvodnje se moglo dobro živjeti. Danas je za nas male proizvođače otkupna cijena mlijeka najviše dvije i pol kune za kilogram pa se jedva pokrivaju troškovi proizvodnje. Za ishranu stoke, vlastitom mehanizacijom na gospodarstvu obrađujemo oko 17 jutara zemlje, a imamo i vlastiti laktofriz (rashladni bazen za mlijeko) od 300 litara. Od naših krava, dnevno dobivamo oko 140 kilograma mlijeka koje otkupljuje varaždinska Vindija – kazala je Mirjana.
U selu je škola koju je šezdesetih godina prošlog stoljeća samo iz Vojakovca pohađalo tridesetak đaka. Naša sugovornica prisjetila se svojih đačkih dana kad su je prva slova i brojke učili učiteljica Dragica Mužić i učitelj Dragutin Grloci. Nakon njih, u ovoj školi predavali su Minko Japec i Vladimir Vukojević. Sadašnje učiteljice u ovoj područnoj školi su Dragica Osman i Draženka Pusić, a iz Vojakovca nastavu prati 16 učenika. Sedamdesetih godina u naselju se gradilo mnogo više kuća nego danas. Krovišta je uglavnom radio vrstan tesar Mirko Švagelj koji je bio na radu u Njemačkoj, a tesarsku tradiciju nastavio je njegov sin Ivan. Selo je donedavno imalo i svoju trgovinu čiji je vlasnik bio Veljko Pajek, a od mještana smo saznali da je sve do Drugog svjetskog rata na potoku Glogovnica radila i vodenica u vlasništvu obitelji Kulčar.
Uz dugu tradiciju školstva, u selu je odavno osnovano vatrogasno društvo i sagrađen društveni dom. Uz vatrogasce, aktivna je bila i udruga žena čije su članice zajedno s vatrogascima često organizirale zabave u domu. Na zabavama i seoskim druženjima često su svirali i lokalni glazbenici Gojko Mirković, te Vladimir Vukojević, Milan Žugec, Branko Mandić i Milan Sakač iz susjednih sela. Udruga žena devedesetih godina prošlog vijeka je ugašena, a i vatrogasci su prestali postojati pa su donedavno u selu bili aktivni samo nogometaši. NK Viktorija ima svoje igralište i prostorije, a prošle godine ponovno je osnovan DVD Vojakovac. Za predsjednika je izabran Miroslav Rakić, a zapovjednik je Kruno Štefoić. Mještani su nedavno dobrovoljnim radnim akcijama i novčanim donacijama počeli obnavljati stari društveni dom, a uređenje krovišta financijski je pomogao i Grad Križevci.
U Vojakovcu danas zajedno žive pravoslavci i katolici. Mjesto ima čak tri crkve. Na zajedničkom groblju je stara pravoslavna crkva, u centru sela je katolička, a obitelj Markulin podigla je kapelicu u svom dvorištu. Mještani su uglavnom zaposleni, a poljoprivredom se bave za svoje potrebe. Osim naše sugovornice, proizvodnjom mlijeka bave se Branko Mijić i Ranko Svetić koji se bavi i svinjogojstvom, a u selu je i stolarska radionica čiji je vlasnik Kruno Štefoić. Naselje ima struju, javnu rasvjetu i asfalt. Saznali smo da je jedna od najstarijih mještanki Zdenka Kos kojoj je 86 godina. U Vojakovcu je danas tridesetoro djece koja još ne pohađaju školu, od koje je najmlađi Dominik Lovrić.
