‘Općinama i županiji drastično skočili prihodi od rente. Taj neplanirani višak treba dati poduzetnicima’

Dok jednom ne smrkne, drugom ne svane, poučava nas stara narodna. I čini se da su ti naši stari narodi bili vraški u pravu, čak i kad je riječ o brutalnom povećanju cijene energenata, u ovome slučaju nafte i plina.


Što se zapravo dogodilo? O istinitosti citirane doskočice zorno svjedoči izvještaj o izvršenju proračuna Koprivničko-križevačke županije u prvih šest mjeseci ove godine. U tom izvještaju, među ostalim, stoji kako su „prihodi od nefinancijske imovine ostvareni u iznosu od 16,5 mijuna kuna i porasli su za više od 100 posto od planiranih za ovu godinu, a najveći rast u odnosu na isto razdoblje lani je s osnova prihoda za eksploataciju sirovina koji su porasli sa 6,6 na čak 16 milijuna kuna“.

Dakle, rudna renta. Drastičan skok tržišnih cijena nafte i plina doveo je do velikog rasta prihoda koji se u gradske, općinske, županijske i državnu blagajnu slijeva na ime naknade za eksploataciju mineralnih sirovina. Drugim riječima, županija bi ove godine od rudne rente mogla uprihoditi najmanje dvostruko više od planiranog, odnosno čak 30-ak milijuna kuna. Duplo više novca mogle bi od INA-e dobiti i podravske općine i gradovi koje leže najvećim plinskim nalazištima – prije svega Molve, Kalinovac, Gola, Novo Virje, a dijelom i Đurđevac.

U proračun Molva ove se godine mjesečno od rudne rente počelo slijevati oko dva milijuna kuna, što je dvostruko više od očekivanja, a tako je i u drugim općinama s bogatim nalazištima. Općinski čelnici, a bogme i župan, ugodno su iznenađeni činjenicom da će ove godine imati više novca od planiranog. INA plaća fiksni i varijabilni iznos rudne runte: 4000 kuna po četvornom kilometru naftnog ili plinskog polja fiksno te 10 posto od vrijednosti proizvedene nafte ili plina. Od tih deset posto, po 40 posto dobivaju općine i gradovi na čijem su području eksploatacijska polja te država, a 20 posto odlazi u proračun županija. Ako će, dakle, naša županija ove godine na ime rudne rente ‘ubrati’ 30-ak milijuna kuna prihoda, onda će općine i gradovi s našeg područja uprihoditi ukupno 60-ak milijuna kuna. A to je barem dvostruko više nego tijekom prošle godine.

Što sad učiniti s tim neplaniranim viškom novca? Rudna renta u pravilu je namjenski prihod koji bi se trebao ulagati u komunalnu infrastrukturu, ali svi znamo da to nije baš tako. Općine u Podravini ulagale su ga u sve i svašta, ne samo u poboljšanje infrastrukture. Tim novcem, prmjerice, gradili su se sportski objekti, financirao boravak djece u vrtićima, podupirao rad brojnih udruga i subvencionirali poljoprivrednici. Sad bi dio tog neplaniranog viška, da je pravde, trebao završiti i kao pomoć poduzetnicima koji su pod teškim udarom preskupih energenata.


I to bi doista bilo najpravednije: da općine, gradovi i županija iznađu model da najugroženijima i najpogođenijima sufinanciraju troškove energije, prije svega plina, jer je taj plin ionako proizveden na njihovu području te će INA na njemu svejedno ostvariti ekstraprofit. Poduzetnici nisu u Vladinu paketu pomoći i njih će od listopada posebno pogoditi novi skok cijena. Neki mali poduzetnici taj udar neće moći preživjeti i već sad najavljuju ključ u bravu i otpuštanje radnika ako im se ne izađe u susret. A ako se radnici otpuste, svi će biti na gubitku, pa i lokalni proračuni koji se financiraju i porezom na dohodak.

INA je, usporedbe radi, u prvih šest mjeseci ove godine ostvarila rekordne rezultate: prihodi su im iznosili oko 15,6 milijardi kuna i bili su veći za čak 68 posto nego lani. Neto dobit veća je za gotovo 200 posto u odnosu na prošlu godinu i iznosila je nevjerojatnih 1,6 milijardi kuna, a tijekom cijele prošle godine imali su dobit od 1,27 milijardi. INA priznaje kako je „viša cijena plina imala pozitivan utjecaj na prihode u iznosu 715 milijuna kuna, a viša cijena sirove nafte rezultirala je s 492 milijuna kuna višim prihodima”. Ako se ti trendovi zadrže i u drugoj polovici godine, INA će ove godine ostvariti najmanje tri milijarde kuna profita.

Za ukupne količine dobivenog plina (bez nafte) u Hrvatskoj, INA je lani svim općinama, gradovima i županijama isplatila oko 88 milijuna kuna rudne rente. U prvih šest mjeseci ove godine taj je iznos već na 80 milijuna kuna, pa bi se do kraja godine mogao popeti na barem 160 milijuna kuna. S druge strane, MOL bi kao najveći dioničar INA-e samo na dividendi za ovu godinu mogao uprihoditi barem milijardu kuna, a otprilike toliko bi trebala dobiti i država (uz uvjet da se trećina dobiti, po uzoru na lanjsku, zadrži te se ne isplaćuje dioničarima).

Milijarda kuna MOL-u, milijarda državi, 160 milijuna kuna lokalnim jedinicama na čijem području kompanija vadi naftu i plin te prodaje svoje preskupe energente. Pravda? Ne bismo rekli. U Hrvatskoj je rudna renta 10 posto, Mađarskoj i Rumunjskoj 12 posto, Sloveniji 18 posto, a Rusiji 22 posto, na primjer. No, to je već drugi par rukava i tema za neku drugu i drugačiju raspravu.

Vezani članci

Najčitanije