Olga Gladoić: Jedino što mi u Križevcima nedostaje je prava ruska zima i kazalište

Od kad se u Gornjogradsko dobrotvorno i kulturno društvo Lipa uključila Olga Gladoić, ne prođe niti jedan događaj ili blagdan bez kreativne radionice u koju se svaki put uključi sve više članica. Olja, kako je svi zovu, spretna je s rukama i sitne perlice lako pretvara u ogrlice, naušnice ili druge ukrase, ovisno o prigodi. Na izložbi pisanica, koja je ovoga tjedna otvorena u Lipi, pokazala je bogate pisanice, ukrašene raznim tehnikama. Napravila je po jedno jaje za svaku rusku bajku, pa svoje ima i Baba Jaga i Žar-ptica, ali i svaka od njene tri domovine.

– Rođena sam i odrasla u Ukrajini pa je ona moja prva domovina. Na školovanje sam otišla u Moskvu, tamo sam ostala dvadesetak godina pa i Rusiju doživljavam kao svoju domovinu. Moja treća domovina je Hrvatska – priča Olja koja je u suprugovu domovinu i u Zagreb doselila 1998. Supruga Ivana upoznala je u Moskvi gdje su oboje radili. Bila je tehničarka u međunarodnoj telefonskoj centrali, a on je u Rusiju došao s kolegama iz Hrvatske. S obzirom na to da su se tamo družili s Hrvatima, sama je učila jezik.

– Suprug je znao biti na terenu po mjesec dana pa mi je ostavljao kasete s hrvatskom muzikom. Tako sam ujutro kad sam se probudila odmah pustila Josipu Lisac, Crvenu jabuku ili Zlatne dukate. Sve pjesme sam naučila i znala bolje od muža – prisjeća se Olja. Čitala je i časopise na hrvatskom pa onda zatvarala novine i zapisivala što je zapamtila.

– Onda sam kontrolirala jesam li dobro napisala riječi i tako sam puno naučila. Padeži su mi bili najteži, a još uvijek mi nije jasno zašto kad kažem „ja” još moram reći i „sam”. Mi bismo rekli ja bila, a vi ja sam bila. S time se još uvijek mučim- objašnjava svoju muku s jezikom.

Gladoići su u Križevce doselili u zimi 2012. I prije su dolazili, ali samo u posjetu suprugovoj rodbini.

– Oni stanuju u Nehajevoj, blizu osnovne škole. Mene je fascinirao prekrasan park kraj te škole i šuma u blizini. Izašli smo navečer u grad, sjećam se da je crkva sv. Ane bila lijepo osvjetljena i rekla sam mužu: hajmo se preseliti u Križevce, ovdje je mir i tišina, doktore imamo u obitelji i više nam ne treba – prisjeća se Olja kako su kupili najmanju kućicu u ulici i iz svjetske metropole, velike Moskve preko Zagreba doselili u Križevce.

– Sviđa mi se čistoća grada. Centar grada se zbilja dobro održava, nema niti jednog papirića. Za razliku od centra, moj omiljeni park kraj škole je pun smeća, to mi se ne sviđa. To je povijesni park i žalosti me što ga se ne čuva i ne poštuje – kaže. Jedino što joj u Križevcima nedostaje je prava zima i kazalište.

– U Moskvi sam ga često posjećivala kao i u Zagrebu. Svake godine bih uzimala pretplatu za Gavellu ili neki drugi teatar i nisam propuštala ništa, pogotovo premijere. U Križevcima mi to fali, ovdje je jako malo predstava, moglo bi ih biti više jer ljude to zanima- predlaže ova friška Križevčanka koju je ljubav prema tradiciji privukla i potaknula da se uključi u društvo Lipa. Sada pomaže u očuvanju križevačke i gornjogradske tradicije, ali njeguje i onu iz svoga djetinjstva, ukrajinsku.

– Još pamtim kako smo tamo ukrašavali pisanice. Kod moje prabake je uvijek za Uskrs kraj ikone stajalo jedno perlano jaje. Ne daj bože da netko pipne rukama to jaje, uvijek je govorila da ga mogu gledati samo iz njene ruke i odmah ga je vraćala pod ikonu. To je bilo najjednostavnije jaje kakvo danas mogu bez problema sama napraviti, ali meni je tada bilo najljepše i najvrjednije – prisjeća se Olga. U Ukrajini više nema nikog svog, a u Moskvu također rijetko odlazi.

– To nije blizu, a nije ni jeftino otići. Nemam tamo više rodbine, imam puno prijatelja, ali znate kako je – svakog gosta, tri dana dosta. A ne mogu u Moskvu otići na tri dana. Fali mi, jako mi nedostaje i sigurno ću otići. Ulovi me nostalgija, ali tako sam odabrala i nema nazad – ispričala je ukrajinsko-ruska Križevčanka Olja Gladoić.