Knjižnica i čitaonica Fran Galović ponovno je nominirana za knjižnicu godinu na međunarodnom natječaju po izboru London Book Fair-a. To znači da Koprivnica i koprivnička knjižnica uspješno razmišljaju globalnu, a djeluju lokalno i da Koprivničanci, barem što se knjižnice tiče, ne kaskaju za svjetskim suvremenim trendovima. Više o nominaciji, ali i aktivnostima i planovima naše knjižnice, zna ravnatelj Karlo Galinec.
Počeo bih s nominacijom za knjižnicu godine po izboru London Book Fair-a. Knjižnica Fran Galović nominirana je po drugi puta, no što jedna knjižnica uopće mora imati da bi se našla u takvom izboru?
– S obzirom na to da se radi o međunarodnoj nagradi za izvrsnost, sama prijava se odrađuje tako da mi sami prepoznamo neke projekte koje smatramo inovativnima i koji bi mogli biti međunarodno prepoznati u toj kategoriji. Nakon toga se šalje opis ta dva programa i njihova komisija od svih prijavljenih odabire samo tri knjižnice u toj kategoriji, u ovom slučaju kategoriji knjižnice godine. Ove smo godine ušli u izbor s knjižnicom House of wisdom iz Ujedinjenih arapskih emirata i Johannesburg city library iz Republike Južna Afrika koje su dvije velike knjižnice i fantastično funkcioniraju. Johannesburg city library ima više od 250.000 korisnika, a House of wisdom se proteže na 12.000 kvadrata…
Vi za usporedbu imate koliko korisnika i koliko kvadrata?
– Mi za usporednu imamo 7000 korisnika, ali po postotku imamo više od njih jer oni imaju šest milijuna stanovnika, a prostorno brojimo nešto više od tisuću kvadrata.
Vratimo se načas nominaciji, ona je utemeljena na projektima, a ne na samom općenitom načinu rada knjižnice?
– Da, temelji se na tome da oni nagradu dodjeljuju prema inovativnim projektima, time procjenjuju koje su knjižnice među najboljima na svijetu. Mi smo drugu godinu zaredom u tom izboru i to nam pokazuje da kontinuirano radimo dobre stvari koje su prepoznate na međunarodnoj razini.
Dotakli smo se broja korisnika i kvadrature. Meni je divno da je knjižnica u centru grada, no imate li dovoljno prostora odnosno, postoji li potreba za većim prostorom ili njegovom reorganizacijom?
– Intenzivno se s Gradom Koprivnicom razgovara o novim prostorima knjižnice i vjerujem da će se uskoro iznaći rješenje za neke nove prostore ili neku nadogradnju, to ćemo još vidjeti.
Ali potreba postoji?
– Da, potreba je prije svega za nekakvim otvorenim prostorima. Ovi su prostori neadekvatni jer su rascjepkani. Jedan veći i povezani prostor bi zadovoljio naše potrebe.
Čini mi se da sam na mrežnim stranicama knjižnice pročitao da covid potvrde više nisu potrebne za ulazak u knjižnicu.
– Tako je, od 1. ožujka.
Vraćate se u nekakvu normalizaciju što se toga tiče?
– Da, covid potvrde nam više ne trebaju, no druge mjere i dalje ostaje, a s obzirom na kvadraturu, ostaje i ograničavanje najvećeg mogućeg broja posjetitelja.
To pitam zato jer me zanima jeste li odmah uočili povratak ljudi koji dolaze u knjižnicu, je li se to odrazilo u broju korisnika i slično.
– Korisnicima je lakše i voli ući u knjižnicu. Onima koji nisu imali covid potvrde smo građu izdavali van knjižnice, ali ljudi se polako vraćaju. To će ipak biti dugotrajni proces jer sve ovo traje već dvije godine, ljudi na to nisu navikli i sad ponovno treba stvoriti nove obrasce ponašanja, vratiti ljude u knjižnicu, vratiti naviku odlaska u knjižnicu.
Znam da su zbog toga patili i redovni programi koji se održavaju na stručno-znanstvenom odjelu.
– To je i dalje veliki problem zbog kvadrature prostora i broja ljudi koji prema mjerama možemo primiti, ali i drugih uvjeta poput prethodne najave… To smo sada sve ukinuli i vjerujem da će ljudi ponovno početi dolaziti. U ponedjeljak smo imali popunjeno predavanje Vjerana Piršića tako da vjerujem da se ljudi vraćaju. Već dvije godine nam je prioritet pružati usluge vani ne bismo li privukli što veći broj korisnika pa ove godine što više aktivnosti održavati u vanjskom prostoru.
Što se u Koprivnici najviše čita, koliko knjižnica uspijeva pratiti trendove i koliko brzo uspijevati nabavljati najnovije naslove?
– Najzanimljivija je uvijek beletristika, a studentima literatura koja im je potreba za fakultet. U korak smo s najnovijim izdanjima, čim naši nakladnici nešto izdaju, naša služba nabave to i nabavlja. Rijetko se dogodi da nam nešto promakne ili procijenimo da nam neki naslov u nekom trenutku ne treba, no ako se ipak pokaže interes korisnika, naslov možemo nabaviti unutar tjedan ili dva. Korisnicima omogućujemo i da oni napišu zahtjeve za knjige koje su im potrebne tako da imamo dvosmjernu komunikaciju.
Ostanimo načas na toj komunikaciji. Kakva je općenito komunikacija knjižnice i korisnika? Je li knjižnica tu pasivno pa tko nešto treba može doći i pitati ili dvosmjerna komunikacija postoji za sve, a ne samo za nove naslove?
– Ideja komunikacije je suradnička, i s našim korisnicima i s cijelom javnošću. Ne želimo biti zatvoreni za sebe, nego otvoreni za sve. To dokazuje i projekt Ambasadori čitanja koji uključuje dvadesetak ambasadora u promišljanja oko naših programa i onoga što bismo mogli poboljšati. Naše korisnike želimo uključiti tako da nam oni predlože što bi htjeli u knjižnici, što bi im bilo zanimljivo pa da onda to zajedno odradimo. Zajednica i javnost mora biti uključena u kreiranje programa.
Glavni gradski trg se obnavlja, a koliko sam uspio vidjeti u idejnom rješenju, revitalizirat će se prostor ispred knjižnice. Postoje li već neke ideje za taj javni prostor i prostor koji vi možete koristiti?
– Ne znam još kako će točno taj prostor biti uređen, ali neki su razgovori išli u smjeru toga da se omogući da usluge knjižnice izađu van knjižnice. U rujnu ćemo raditi međunarodni trodnevni skup KC connect gdje ćemo imati međunarodne izlagače i održat ćemo ga u Enteru. U to ćemo uključiti cijeli prostor Entera, a neke radionice i predavanja održat će se i u centru grada ne bismo li cijeli prostor grada i zajednice uključili u ono što mi radimo. Nadam se da će se prostor urediti tako da se ljudi mogu zadržavati i ispred knjižnice, a u interakciji s knjižnicom. Mi povremeno ispred knjižnice imamo i prodaju otpisane građe koja bi se svakako mogla održavati na tom novouređenom prostoru.
Kakvi su planovi za ovu godinu, hoće li naglasak biti na projektima ili investicijama?
– Planovi su usmjereni na naše programe, a investicije na nabavu novog Bibliobusa jer je ovaj star 18 godina i svako toliko se pojavi neki kvar koji je neisplativo popravljati. Nadamo se da ćemo uz potporu Ministarstva, Grada i Županije ove godine nabaviti vozilo, a onda i sve što je potrebno da bi jedan autobus postao Bibliobus.
Koliko je usluga Bibliobusa važna stanovnicima izvan Koprivnice i koliko doprinosi tome da i oni u manjim, ruralnim mjestima, čitaju?
– Bibliobus je izuzetno važan za održavanje i razvijanje čitalačkih navika u ruralnim mjestima i nerijetko je to jedini kulturni sadržaj koji dolazi u ta mjesta. Nakon tradicije od 42 godine rada Bibliobusa, bila bi šteta da se služba zbog tehničkih problema ugasi. Obilazimo 17 općina, a u to su uključene i sve škole i svi vrtići kao i odraslo stanovništvo, a velik je interes i za programe koji se održavaju u Bibliobusu.
Dotaknuo bih se još i TEDx-a koji se zahvaljujući knjižnici održava u Koprivnici i stavlja Koprivnicu na internacionalnu mapu jedne zaista odlične priče, ali i još nekih drugih programa koje bi valjalo spomenuti.
– Istaknuo bih nastojanje da se poboljša gledanje na važnost i kulturu čitanja, na tom tragu smo u suradnji s Gradom Koprivnicom dogovorili pilot-projekt nenaplaćivanja zakasnine na dječjem odjelu. Općenito mislimo da nema smisla naplaćivati zakasninu bilo kome tko želi uzeti knjigu i čitati pa ćemo početi s dječjim odjelom i vidjeti kakve će to učinke imati na povrat građe. Vjerujemo da ćemo time potaknuti ljude da više čitaju, da dolaze u knjižnicu te da nemaju strah od dolaska u knjižnicu ako imaju nekakvu zakasninu. S druge strane, tu je TEDx koji je redovito pun otkad je krenuo, a uspjeli smo ga održavati i u vrijeme pandemije. Cijeli koncept i priča TED-a su fantastične i odlično je da je Koprivnica uspjela ući na tu mapu, a sve to ne bi bilo moguće bez ljude koji ovdje rade, zaposlenika koji su proaktivni, inovativni, razmišljaju van okvira i našoj zajednici omogućavaju nove programe i usluge, nešto na svjetskoj razini.
Završimo onda s ljudima koji ovdje rade. Mnogi institucionalni i vaninstitucionalni prostori imaju dane otvorenih vrata gdje se korisnici u neformalnom okruženju mogu upoznati s ljudima koji kreiraju sadržaje i vode cijelu priču, otkriti što i kako rade, kako razmišljaju i slično. Hoće li i knjižnica organizirati nešto slično?
– Ove ćemo godine uvesti Dan knjižnice, mislim da će to biti treća subota u svibnju i to planiramo nastaviti svake godine ne bi li ljudi mogli vidjeti što je knjižnica i što se tu radi, a bit će i dodatnih programa kako bismo ponudili i nešto više. Prije smo imali dane otvorenih vrata, no to imaju svi pa nam je želja s Danom knjižnice opet pružiti nešto više i drugačije.
