Prkoseći hladnoći koja nas je opet pritisnula, jednog maglovitog popodneva došli smo u prigorsko naselje Đurđic. Smješteno je na najvišoj nadmorskoj visini od 198 metara, a centar sela nalazi se na 46. paraleli sjeverne geografske širine. Na površini od 4,5 kilometara kvadratnih nalaze se kuće u kojima danas živi oko 250 stanovnika. Prema popisu stanovništva, u selu su 1948. godine živjela čak 583 mještana koji su se uglavnom bavili poljoprivrednom proizvodnjom. Zaustavili smo se pred vatrogasnim domom gdje nas je dočekao predsjednik DVD-a Kristijan Kanešić i pozvao nas da razgledamo prostorije.
– Ovdje je roba i namirnice koje prikupljamo za postradale od potresa u Sisačkom području. Već prije smo odvezli i podijelili jednu pošiljku, i to po manjim selima i zaseocima. Sada ponovno prikupljamo pomoć i uskoro ćemo je dostaviti potrebitima – rekao je Kristijan.
Dobrovoljno vatrogasno društvo osnovano je 1928. godine na inicijativu župnika Leonarda Lukačića. Prvi predsjednik bio je Josip Skender. Najdugovječniji predsjednik bio je Vinko Skender koji je na toj funkciji bio čak 30 godina! Nakon osnivanja, vatrogasci su se najprije okupljali u privatnoj kući obitelji Lacković koju su mještani nazivali Pikci.
Godine 1932. mještani su podigli i vatrogasni dom koji je tijekom desetljeća više puta dograđivan. Njegova obnova uz pomoć Grada Križevaca i Vatrogasne zajednice traje i danas, no na žalost, prilikom nedavnog potresa i na njemu su ostale posljedice. Popucali su zidovi, a mjestimično je otpala i žbuka.
– Društvo ima ukupno 130 članova i osam do devet muških i ženskih natjecateljskih ekipa. Imamo svu potrebnu osnovnu opremu, a unazad dvadesetak godina, na županijskim i državnim natjecanjima osvojili smo ukupno 150 pehara i priznanja. Zapovjednik Dragutin Lacković već nekoliko godina sudjeluje i u gašenju požara na Jadranskom priobalju. Ja puno radim sa mladim uzrastom – napomenuo je naš sugovornik koji je vatrogasac više od dvadeset godina, a ovo mu je drugi predsjednički mandat. DVD Đurđic jedno je od najaktivnijih društava Križevačkog vatrogasnog odreda s po osam desetina različitih kategorija.
Kristijan Kanešić odrastao je u Đurđicu gdje je pohađao i niže razrede osnovne škole. Sa suprugom Nikolinom ima sinove Mateja, Jakova i Josipa Davida. Stalno je zaposlen u Zagrebu, a Nikolina je trenutno na porodiljnom.
U središtu sela nasuprot vatrogasnog doma ponosno se uzdiže crkva Svetog Jurja koja je ujedno i središte župe Đurđic koja pripada Bjelovarsko-križevačkoj nadbiskupiji. Najznačajniji dan za stanovnike naselja je Đurđevo koje se slavi 23. travnja. To je ujedno dan naselja i svetkovina njegovog zaštitnika.
Selo se prvi put spominje 1292. godine a ime je dobilo po zaštitniku Svetom Jurju. Prva gradnja crkve bila je 1463. godine, a dovršena je 1652. godine. Nedaleko crkve je i groblje. Prva škola ovdje je izgrađena još 1740. godine, a u šetnji selom, u magli smo ugledali i staru zgradu Opće pučke škole, sagrađenu 1903. godine. Zgrada je danas napuštena i prazna, a nova manja zgrada područne Osnovne škole Vladimir Nazor sagrađena je pred desetak godina. U njoj znanje stječe ukupno 18 učenika nižih razreda.
Mještani su se oduvijek bavili poljoprivredom te obradom drva iz okolne šume. Stjepan Topljak imao je i pilanu, koja je radila do prije tridesetak godina. Na području zvanom Tomaševec uzgajali su vinovu lozu za svoje potrebe. Selo je pred pedesetak godina bilo veće i u njemu je živjelo mnogo raznih majstora. Đuro Lacković bio je tesar i krovopokrivač, Mato Žalac i Đuro Veličan soboslikari, a Franjo Topljak bio je postolar. Ivan Škacl izrađivao je četke, a Mao Bunta peći i kamine. U vrijeme kad još u selu nije bilo traktora, zemlju su iz usluge konjskom mehanizacijom obrađivali Franjo i Mijo Skender, a time se bavila i obitelj Vrhovski. Kasnije, Matija Sokolović kupio je prvi traktor i vršilicu kojima je radio usluge i u susjednim mjestima. Poljoprivredom na veliko u to se vrijeme bavio Vladimir Lacković.
U selo je već prije uvedena i struja, a električar Antun Bukovčan postavljao je električne instalacije u kućama. Kako smo čuli od mještana, nakon drugog svjetskog rata u domu su se održavale vatrogasne zabave, a vatrogascima su u organizaciji pomagale i članice tadašnje udruge žena.
Sedamdesetih godina proteklog stoljeća, na vatrogasnim zabavama svirao je i Vis 75 čiji su članovi bili Marijan Topljak, Vladimir Sokolović, Vinko Topljak i Dragutin Mikličić. S njima je svirao i Stjepan Fortuna, danas poznatiji kao voditelj tamburaškog orkestra Glazbene škole Alberta Štrige u Križevcima. Saznali smo da su se zabave održavale i na Kalvariji kod kapele pokraj šume.
Selo nema ulice već odvojke. Mještani odvojak koji vodi prema Novom Đurđicu nazivaju Topljakova ulica, cestu koja izlazi u Bukovju pored vatrogasnog doma van, zovu Skenderova ulica, tu je i Bukovčanova ulica, a za četvrti odvojak nismo uspjeli saznati ime. Iako u popisu Mjesnih Odbora u gradu Križevcima piše ime Đurđic, na ulazu u mjesto stoji tabla s natpisom Stari Đurđic, a tako je i na poštanskim pošiljkama.
Asfaltiranje naselja počelo je 1994. godine a završeno je 2018. godine. Mjesto ima struju, javnu rasvjetu, telefon i internet. U jedan dio stigla je i voda, a nemaju plin niti kanalizaciju. Poljoprivredom na veliko bavi se nekoliko mještana. Saznali smo da se uzgojem tovljenika i proizvodnjom mlijeka bave Đuro Vrhovski, Mladen Lacković i Tihomir Kurtović. Đuro Benjak uzgaja svinje i kokoši nesilice, a proizvodi i domaću tjesteninu. Mato Lončar ima stolarski obrt a bavi se i proizvodnjom meda i uzgojem pčela. Ostali su uglavnom zaposleni, a poljoprivredom se bave za svoje potrebe. U naselju Dalibor Čižmek i Dalibor Bolfan imaju građevinske obrte, a Ivan Kovačević vučnu službu i usluge prijevoza. Đurđica Lacković i Mladen Katalenić vlasnici su domova za starije i nemoćne osobe.
Najstariji mještani su Kata Skender i Franjo Benjak koji imaju po 86 godina, a nešto mlađi su osamdesetogodišnji Franjo Topljak i Štefanija Kanešić kojoj su tek 84 godine. Od najmlađih tu su jednogodišnji Jakov Kanešić i Marta Čižmek, te dvomjesečni Lovro Feltrin i Karlo Kovačević koji ima mjesec dana. Saznali smo i podatak da je selo od 1900. godine do danas iznjedrilo 22 diplomirana inženjera, pet doktora medicine i tri ekonomista.
