Do izuma tiskarskog stroja za koji je zaslužan Gutenberg knjige su se prepisivale ručno, u skriptorijima, a taj su važan posao uglavnom obavljali pisari. Nakon pisara, tekst su uzimali majstori koji su upisivali prva, ukrašena slova, takozvane inicijale i naslove te vrlo često i iluminatori koji su knjige oslikavali malenim ilustracijama. Posljednji dio izdavanja svake rukopisne knjige bio je uvezivanje pa su tako do danas sačuvane prekrasne korice knjiga izrađene u drvu, izrezbarene, optočene draguljima i zlatom. Knjige koje su nastale od pojave tiskarskog stroja pa sve do 1500. godine nazivaju se inkunabulama, rijetke su i gotovo neprocjenjive vrijednosti, a u našoj su županiji sačuvane četiri takve vrijedne knjige. Tri se čuvaju u Križevcima, a jedna u Koprivnici.
U Knjižnici grkokatoličke biskupije u Križevcima čuva se nešto više od 10.600 knjiga neprocjenjive kulturne vrijednosti. Željkica Hrlec Berend magistrica je knjižničarstva koja u toj knjižnici volontira od 2002. godine.
– Knjižnica je u ovim prostorima smještena od 1801. godine, no s uređivanjem smo počeli 1999. godine, a dotad su knjige bile izmještene po drugim prostorijama. Zbirka koja sadrži malo više od 10.600 knjiga podijeljena je u 16 skupina. Najzastupljenije su knjige iz područja teologije, a imamo i mnogo znanstvenih knjiga. Brojne su enciklopedije, rječnici i leksikoni – kazala je Ž. Hrlec Berend.
Neprocjenjivo blago ove knjižnice pažljivo se čuva na policama u prostorijama posebno zaštićenima od vlage i vanjskih utjecaja.
– Knjižnica je zatvorena za javnost, knjige se ne posuđuju, no svatko tko je zainteresiran može doći ovdje i proučavati ono što ga zanima – dodala je Željkica.
Knjižnica grkokatoličke biskupije ima čak tri inkunabule, a sve su tri tiskane na latinskom jeziku. Radi se o knjigama Johannesa Cassianusa iz 1485., Ladislausa Pelbartusa iz 1489. godine te Johannesa Turrecremata iz 1487. godine. No imaju sačuvane i starije, rukom pisane knjige. Najstariju knjigu napisao je Lovro iz Varaždina, ima 137 pergamenskih listova, a prevladavaju crveni i crni tonovi.
– Pontifikal ili biskupski obrednik je najstarija knjiga koju imamo, a datira u 1433. godinu. To je rukopisna knjiga, ima prekrasne oslikane inicijale, a imamo ukupno šezdesetak rukopisnih knjiga, no one nažalost nisu dovoljno istražene jer su potrebni stručnjaci koji bi mogli otkriti što u njima piše – rekla je Željkica.
Osim rukom pisanih knjiga i inkunabula, u Križevcima se čuvaju i brojne knjige iz 16. stoljeća, primjerice Aristotelova Retorika, Biblija na Hebrejskom, dijelovi knjiga Cicerona, Pitagore, djela Ivana Česmičkog, Plauta, Erazma Roterdamskog, Katulove pjesme i druge. Pola sačuvanih knjiga nastalo je do 1850. godine te se smatraju starim knjigama. Zanimljiva je i činjenica da se u ovoj knjižnici nalaze dvije knjige na glagoljici, koje su vrlo rijetke.
Znameniti je i Zagrebački Misal koji se čuva u Križevcima, a koji se razlikuje od drugih poznatih primjeraka te knjige jer je na knjizi označeno da je tiskana 1506. godine, a na drugim sačuvanim primjercima označena je 1511. godina, a razlikuju se i drugi sitni detalji.
U knjižnici Franjevačkog samostana u Koprivnici čuva se jedna inkunabula. Radi se o dobro sačuvanoj knjizi u dva sveska koju je napisao Sv. Jeronim, izdanoj između 1497. i 1498. godine, a koprivnički samostan ima samo jedan svezak. U toj su knjizi komentari Sv. Jeronima o jednom dijelu Starog zavjeta, o knjigama Proroka.
– U ovoj knjižnici imamo od 5500 do 6000 knjiga koje su podijeljene u različite zbirke. Zbirka starih i rijetkih knjiga ima oko 1900 naslova, a najstarija koju imamo je inkunabula. Imamo i nešto rukom pisanih knjiga, no sve su mlađe od inkunabule – kazala nam je Božica Anić, knjižničarka koja volontira u knjižnici Franjevačkog samostana.
Anić je istaknula da se starim knjigama bavi vrlo mali broj znanstvenika zato što često postoji jezična barijera; vrlo su često pisane na latinskom jeziku i gotici, a ni javnost nije pretjerano zainteresirana za ovako stare knjige.
Prva hrvatska tiskana knjiga je Misal po zakonu rimskoga dvora nastala 22. veljače 1483. godine, no ne može se sa sigurnošću reći gdje je tiskana. Poznato je da postoji ukupno devet hrvatskih inkunabula pisanih hrvatskim jezikom, tri su latinične, a šest ih je glagoljičnih, no nisu sve sačuvane. Brojnije su hrvatske inkunabule objavljene na stranim jezicima, njih je 45, a postoje i hrvatske inkunabule objavljene u inozemstvu, njih je stotinjak.
Ivan Kapec, knjižničar zadužen za inkunabule i stare knjige u zagrebačkoj Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, istaknuo je da u Hrvatskoj ima mnogo inkunabula, no samo dio čine takozvane hrvatske inkunabule.
– U Hrvatskoj postoje strane inkunabule i hrvatske inkunabule, odnosno one koje su radili Hrvati. Badalić je popisao 1124 naslova inkunabula, a prema Juriću, imamo 150 inkunabula koje su radili Hrvati, no veći dio njih napravljen je u inozemstvu – kazao je Kapec.
No važno je u obzir uzeti činjenicu da je Badalić popis objavio 1952. godine, a u međuvremenu je otkriveno još inkunabula.
Najstarija hrvatska književnost pisana je na tri pisma; glagoljici, ćirilici i latinici, a najstariji hrvatski tekstovi pisani su na čakavskom, kajkavskom i štokavskom jezičnom sustavu ili na staro(crkveno)slavenskom jeziku, ali ne u izvornom obliku, nego uglavnom prilagođenom za potrebe određenog pisca. Vrijeme je to u kojemu nije postojao jezični sustav kakav nam je danas poznat, a postotak stanovništva koji je bio pismen bio je vrlo nizak pa stoga postoji i vrlo mali broj knjiga iz toga razdoblja. Osim nepismenosti, na mali broj vrlo starih knjiga utjecala je i činjenica da su se prve knjige, u današnjem smislu riječi, pisale i prepisivale ručno, a s pojavom tiskarskog stroja došlo je i do povećanja broja knjiga. No vrijeme je učinilo svoje pa su brojne knjige tiskane u razdoblju vremenski bliskom pojavi tiskarskog stroja izgubljene ili uništene.
Inkunabulama koje se čuvaju u našoj županiji nemoguće je izmjeriti vrijednost jer knjige su to koje, iako ih pojedinci imaju u privatnom vlasništvu i njima se može trgovati, nemaju cijenu.
Koprivnički povjesničar Hrvoje Petrić istaknuo je da je restauracija starih knjiga vrlo skupa te da bi država trebala podržati restauraciju vrijednih izdanja na području naše županije. Komentirao je i nevelik interes javnosti za knjižnično blago u našoj županiji.
– Ne znam zašto je mali interes javnosti za vrijedne povijesne knjige. Moguće je da se s digitalnim dobom dio javnosti se sve više usmjerava prema online sadržajima pa su knjige u fizičkom obliku manje atraktivne. To mi se čini i kao trend u razvijenom dijelu svijeta – kazao je Petrić te dodao da u našoj županiji ima dosta vrijednih tiskanih izdanja, uglavnom u crkvenom vlasništvu ili u muzejima.
Petrić smatra da se nešto starih knjiga možda može pronaći i kod fizičkih osoba, ali mu nije poznato da pojedinci na prostoru naše županije imaju knjige starije od 18., eventualno 17. stoljeća.
– Posebno su zanimljivi rukopisi. Neki su čak iz 13. stoljeća, primjerice fragment liturgijske knjige pronađen u koricama jedne knjige koja se nekada čuvala u manastiru Lepavina ili rukopisno Četveroevanđelje koje obuhvaća 310 listova na pergameni iz kraja 13. ili početka 14. stoljeća i također je iz manastira Lepavina, a kasnije je prenesena u jedan od zagrebačkih muzeja – objasnio je Petrić.
Petrić je istaknuo da tek treba istražiti ima li još nekih vrijednih rukopisa i starih tiskanih knjiga na našemu području te da su stare knjige čuvari našega identiteta, a poznata je i misao da za povijest ostaje samo ono što je zapisano.
– Smatram da su stare knjige dio našeg identiteta. Digitalizacijom se najbolje otvara javnosti naša knjižna baština, a tako se čuva i od oštećenja. A nije loše napraviti ni pretiske. Dobar primjer je pretisak rukopisnog Petničkog psaltira iz 1488. koji se izvorno čuvao u manastiru Lepavina – kazao je Petrić.
