Kad je objavljeno da je Agrokorov povjerenik Ante Ramljak za konzultanta s milijunskim honorarima uzeo svoju bivšu tvrtku, jedino je pitanje bilo hoće li otići samo on, ili će sa sobom povući i potpredsjednicu Vlade Martinu Dalić, što bi bio i uvod i u širu rekonstrukciju Plenkovićeva kabineta. Pritisak oporbe, medija i najšire javnosti onemogućavao je zaobilaženje takvog scenarija, jer bi time i sam premijer bio pod sumnjom da je sudjelovao u mutnim poslovima, a jednako bi tako neugodna bila i opcija po kojoj bi se pokazao nedoraslim problemu koji trese same temelje hrvatskog gospodarstva.
Kako u svakoj nevolji postoji i dodatni problem, sve se to događa uoči finiširanja nagodbe s vjerovnicima, gdje je riječ o desetinama milijardi kuna te stotinama tvrtki i financijskih institucija. Svaki vjerovnik ima svoje specifične interese i nije voljan da se upravo preko njegovih leđa prelomi rješenje za koje je unaprijed jasno da mora biti bolno, odnosno da slijedi veliki otpis potraživanja, vjerojatno na razini 70-ak posto. Upravo je zato i neshvatljivo kako se moglo dogoditi da je premijer puna dva tjedna otezao s odlukom o Ramljakovoj sudbini, čime ne samo da je izgubljeno dragocjeno vrijeme, već je objektivno i narušen ugled funkcije Vladina povjerenika. Još je neshvatljivije, gotovo na granici političkog amaterizma, da objava Ramljakove ostavke nije bila praćena i paralelnim imenovanjem novog povjerenika. Posljednja je informacija da će ta osoba biti imenovana tek početkom idućeg tjedna, a s njom i kompletan savjetnički tim.
Zaplet oko Agrokora iz dva je razloga posebno zanimljiv i lokalnoj javnosti. Prvi je činjenica da je Podravka među većim dobavljačima pa samim tim njeni poslovni rezultati izravno ovise o budućoj nagodbi. Situacija oko toga nije blistava, ali je činjenica da koprivnička kompanija nije među onima kojima bi pojedini rasplet mogao ugroziti financijsku stabilnost. Već je objavljeno da se ukupna potraživanja Podravke prema Agrokorovim tvrtkama kreću na razini 130 milijuna kuna, ali u različitim statusima i datumima naplate. Navodno je upitna naplata oko 70 milijuna, a ako se ostvare prognoze o barem dvotrećinskom otpisu potraživanja, Podravka bi ostala „kratka“ za 50-ak milijuna kuna. Na taj bi način njeno poslovanje i nadalje bilo pozitivno, no dioničari bi se, kako su to i navikli u kriznim godinama, opet morali odreći dividende. Situaciju bi ponešto ublažilo i pretvaranje dijela potraživanja u suvlasništvo nad nekom Agrokorovom tvrtkom, o čemu se među dobavljačima intenzivno pregovara, ali tu i nadalje nema „kešovine“.
To bi kompaniju, uz pretpostavljeni pad vrijednosti dionica, učinilo manje atraktivnom za investitore, a smanjila bi se i mogućnost akvizicija na inozemnim tržištima. Činjenica je, ipak, da bi se brojne hrvatske prehrambene tvrtke rado mijenjale s Podravkom, jer one uz visoka potraživanja i nadalje presudno ovise o plasmanu u Konzum i poslovanju s ostalim Agrokorovim segmentima.
Koprivničance „golica“ i u medijima provaljena informacija da je Zvonimiru Mršiću, dosadašnjem savjetniku za sektor prehrane, ponuđena dužnost Ramljakova nasljednika. Takva vijest nije opovrgnuta iz Banskih dvora, a Mršić se o tome, što je u pregovaračkom procesu i logično, ne želi očitovati. Jasno je tek to da, ako je informacija točna, iz prve nije prihvatio tu dužnost. Izvjesno je da Mršićevo ubacivanje u tu Vladinu kadrovsku križaljku ima dva lica. S jedne strane, za njega je velika već i činjenica da je u najužem krugu onih koji kandidiraju na najvažniju i najkompleksniju dužnost u hrvatskom gospodarstvu. To govori da se Mršić profilirao u respektabilnog gospodarstvenika, a svi znaju da, uz političke, ima i izražene upravljačke i socijalne vještine. Kad bi bio u vladajućoj stranci, zasigurno bi bio Plenkovićev prvi izbor, bez prave prilike da odbije tu kandidaturu.
S druge strane, Mršić dobro razumije poziciju u kojoj bi se nalazio budući Vladin povjerenik, gdje je presudna snažna podrška Banskih dvora. Pritisci lobija su toliki da se pojedinac, neovisno o stručnosti i principijelnosti, bez čvrstog političkog zaleđa ne može oduprijeti, tim više što su se o toj zavrzlami izravno sukobili i geostrateški rusko-američki interesi. Donedavni SDP-ov dužnosnik ne može imati bezrezervnu podršku, makar mu je Plenković i obeća, jer dijelovi HDZ-a ne žele da njihov konkurent, ukoliko bude uspješan, dobije aureolu spasitelja najvažnije hrvatske tvrtke.
Ni tu nije kraj problema, jer je toj istoj vladajućoj stranci u interesu i da Mršića takvom dužnošću i nadalje odvoje od SDP-a, pogotovo u situaciji kad se intenzivno kalkulira o Bernardićevom nasljedniku. Znači, poželjno im je da Mršić svojim ostankom u savjetničkom timu demonstrira širinu političke fronte za spašavanje Agrokora, ali da u tome nema presudnu ulogu. Čini se da Mršiću osobno odgovara ostanak i u budućem savjetničkom timu za restrukturiranje, jer mu ta opcija ostavlja najveći raspon mogućnosti kreiranja vlastite karijere. Uloga povjerenika je odviše kockarska opcija. Izvjesno je, na kraju krajeva, da bi eventualno jačanje Mršićevih ovlasti, makar ne bi bio prvi čovjek Agrokora, pružalo i veću sigurnost Podravki da ne bude gubitnik u nagodbenom procesu, ali je isto tako nerealno očekivati da bi u tome mogla imati povlašten položaj. Bio bi to sukob interesa sličan onome zbog kojeg je Ramljak morao dati ostavku, a Mršiću kao iskusnom političaru to je unaprijed jasno.
Tko bi, dakle, mogao biti budući povjerenik? Damir Novotny, ugledni zagrebački ekonomski analitičar, u četvrtak nam je rekao da tu dilemu ne trebamo shvaćati fatalistički, jer ta osoba više neće imati Ramljakove „faraonske“ ovlasti, nego će važnije zadatke imati i ostali članovi savjetničkog tima, uz uvođenje i dužnosti zamjenika povjerenika.
– Moje je mišljenje – zaključuje Novotny – da Vlada nema ni vremena ni mogućnosti krenuti u ozbiljnu i detaljnu potragu za novim povjerenikom, pogotovo u smislu traženja stručnjaka međunarodnog ranga, kakvih u Hrvatskoj zapravo i nema. Ona će posegnuti za nekim iz krugova onih koji su solidno upućeni u dosadašnji tijek nagodbe i restrukturiranja, ali i koji uživa Vladino povjerenje. Odluka će, dakle, biti isključivo politička. A kad jedini kriterij nije stručnost, onda je manje važno tko će sjesti u tu užarenu fotelju. Time se bitno proširuje i krug potencijalnih kandidata pa se ne bi trebali čuditi da za koji dan ispliva i neko ime koje su u prvim kalkulacijama nije spominjalo.
