Martin Račan iz Svete Ane, naselja u sklopu Grada Đurđevca odrastao je uz roditelje poljoprivrednike, a danas se i sam bavi poljoprivrednom proizvodnjom. Nositelj je obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva na kojem osim njega još uvijek marljivo radi i njegova majka Katarina.
– Prije smo se, baš kao i mnogi naši suseljani, bavili mješovitom poljoprivredom. Uz već uvriježeni uzgoj pšenice i kukuruza, imali smo i desetak krava za mlijeko, no proizvodnja mlijeka na malo je neisplativa i danas u našem selu samo jedan poljoprivrednik ima krave. Mi smo se također „riješili“ krava i danas na desetak hektara zemlje sijemo pšenicu i kukuruz – objasnio nam je Martin Račan.
Glavna kultura im je kukuruz koji smo posijali na oko osam hektara, dok na hektar i pol imaju pšenicu, a na isto toliko površine posijali su tritikal Tijekom razgovora na stolu našeg sugovornika primijetili smo i nekoliko boca crnog ulja, a na naš upitan pogled, domaćin nam je „priznao“ da se bavi i uzgojem bundeva.
– Na našim njivama su još moji baka i djed, a kasnije i roditelji oduvijek sijali i bundeve. Dobre su za ishranu svinja, a koštice smo sušili i mijenjali za ulje. Tako sam i ja za početak samo na jednom hektaru površine posijao koštice bundeve. Dobro su rodile, a i cijena ulja je dobra pa bundeve namjeravam uzgajati i idućih godina – napominje.
No, s obzirom da ima malu proizvodnju ne isplati mu se ulagati u mehanizaciju.
– Nasreću, šestero nas je braće, koji također imaju obitelji i kada se svi skupimo, sve to odradimo ručno. Sjekirom se svaka bundeva prepolovi i koštice se prebiru ručno. Od jedne prikolice krcate bundevama dobije se oko 40 kilograma suhih koštica, no nije jednostavno ni njihovo sušenje. Prošle godine dobili smo 13 prikolica bundeva koje je trebalo ručno očistiti – kazao je.
Za proizvodnju jedne litre pravog nerazrijeđenog ulja treba od 2 do 2,5 kilograma koštica. Martin svoje ulje ne razrjeđuje, pa zato i ima svoje stalne kupce, a koštice na preradu vozi čak u Međimurje gdje je i proizvodnja ulja mnogo raširenija nego u Podravini. Martin je strojovođa i zaposlen je u Hrvatskim željeznicama i prema njegovim riječima, poljoprivredna proizvodnja dobro mu dođe kao dodatni izvor prihoda. Proizvedeni kukuruz uglavnom se proda, a jedan dio utroši se za ishranu svinja. Proizvedena pšenica također se utroši za ishranu svinja i peradi, a ostalo ostavlja u lokalnom mlinu kao polog za brašno od kojega na obiteljskom gospodarstvu sami peku kruh.
– Poljoprivredom se namjeravam baviti sve dotle dok u nju neću morati ulagati zarađenu plaću, no nadam se da, ipak, neće doći do toga i da i poljoprivrednike čekaju bolji dani – dometnuo je Račan.
