Koprivnica i jazz vole se već godinama, no odnos je to koji je trebalo graditi i na kojem je trebalo kontinuirano raditi. Razlog zbog kojeg je Koprivnica jedno od važnijih središta jazza u Hrvatskoj je upravo Jazz Klub Koprivnica koji ove godine slavi 25 godina postojanja i aktivne promocije jazz glazbe, ali i edukacije jazz glazbenika.
U dva i pol desetljeća, Jazz Klub je izrastao u grupu ljudi, entuzijasta i glazbenika koji ne posustaju u svojoj misiji da Koprivnicu pretvore u jednu od meka jazza, a povodom 25 godišnjice Kluba, Međunarodnog dana jazza i nadolazećeg Festa Jazza o svemu smo popričali s glazbenikom i jednim od suosnivača Jazz Kluba, Marinom Hraščancom.
Krenimo od samih početaka. Je li Jazz klub Koprivnica nastao nekakvim predumišljajem ili su se prvo dogodili koncerti?
Nekolicina nas se u to vrijeme počela baviti ne samo slušanjem, nego i sviranjem jazza, počeli smo formirati sastav Fast Food, Ferdinand Buhanec je imao aktivnu suradnju s ekipom iz Varaždina u sklopu Varaždin jazz banda, a krenuli smo i na razne jazz seminare pa se prirodno javila ideja za okupljanjem glazbenika i ljubitelja jazz glazbe u jednu udrugu zbog lakše promocije nas kao glazbenika, ali i zbog razmjene glazbenika iz Varaždina, Osijeka, Čakovca, Zagreba i tako dalje… To je bila prva ideja, a ključne su uloge odigrali Ferdinand Buhanec, Vojkan Jocić, Darko Ivančan, Davor Ivančan, doktor Ranko Vondraček, Arijana Šandl, Miroslav Harambaša i drugi, neka se ne ljute ako sam nekoga zaboravio. To je bila srž početaka Jazz kluba, a ubrzo smo počeli s organiziranjem koncerata u raznim prostorima jer nikada nismo imali svoj prostor.
U ovih 25 godina nikada niste imali neki svoj jedan jedinstveni prostor? U kojem ste prostoru krenuli i gdje ste sve bili?
Evo, zaista ću sad koncizno probati nabrojati sve prostore u kojima smo bili. Krenuli smo u Hotelu Podravina, iz Hotela smo otišli u Crnu Goru, u tadašnji restoran Bilokalnik Holdinga i tamo smo se dugo zadržali. Nakon što je restoran prestao raditi, otišli smo u Klas u Križevačkoj ulici, bili smo čak i u klubu Hollywood, nakon toga na terasi ili prostoru u sklopu Doma Mladih, u Domoljubu, a onda u raznim ugostiteljskim objektima u gradu…
Zapravo, bili ste u svim iskoristivim prostorima u Koprivnici?
Da, seljakali smo se po različitim mjestima na kojima se moglo svirati, a sad u najnovije vrijeme je to Kulturno kreativni centar Pixel.
Je li u početku u Koprivnici postojao interes za jazz kakav postoji danas ili ste ga morali na neki način izgraditi djelovanjem Jazz kluba?
Interes za jazz je u Koprivnici uvijek postojao. Recimo, u Crnoj Gori su koncerti uvijek bili dobro posjećeni i taj je broj publike bio konzistentan, iako se jazz obraća jednom manjem broju publike. No, publika se godinama razvijala i interes za jazz je sve veći, a koncerti koje u posljednjih nekoliko godina organiziramo su redovno puni.
Jesu li, osim publike, i koprivnički glazbeni na neki način stasali uz i zbog Jazz kluba?
Da, možemo se pohvaliti da danas imamo dva vrhunca jazz glazbenika, Vojkana Jocića i Tihomira Hojsaka… Ima i drugih, no oni su najistaknutiji, a koji su aktivno sudjelovali u Jazz klubu. Ima i mladih, neki su trenutno na akademijama… Naravno, to bi moglo i trebalo biti još puno bolje, ali upravo na tome i radimo. Pokušavamo što više mladih potaknuti na to da sudjeluju u jazzu, da se kreativno izraze i slično. Taj dio već dugo godina uspješno odrađuje naša suradnica Lucija Stanojević. Jedan od prioriteta Jazz kluba je edukacija mladih i edukacija glazbenika općenito.
Zašto je jazz glazba koja treba nekakvu specifičnu promociju, ljude koji se moraju potruditi da bi ta glazba došla do publike?
Zato što je jazz najmanje zastupljen u medijskom prostoru. Najmanje ga ima na televiziji, najmanje ga ima na radiju i to su glavni razlozi zašto je potreban dodatan napor…
Imaju li ljudi svojevrsnu zadršku prema jazzu? Možda misle da to nije za njih, da ne mogu uživati u toj glazbi ako ju ne razumiju na način na koji to mogu glazbenici ili pak da je to glazba za neku odabranu elitu?
To je činjenica, ljudi a priori imaju jednu zadršku prema jazzu jer im se čini naprosto nerazumljivom. Riječ je većinom o instrumentalnoj glazbi koja nije toliko poticajna kao vokalna glazba gdje se ljudi mogu usredotočiti na tekst, pjevača ili pjevačicu… Možda je to najveći razlog. Ipak, svi oni koji dođu i posjete jazz koncerte, osjete tu energiju, razuvjere se u tom prvotnom stavu, razbiju vlastite predrasude i pitaju kad će biti sljedeći puta, baš nam je drago da to organizirate, bilo je odlično…
Sve je počelo s ciklusom koncerata Jazz from the Woods, ali se ideja razvijala dalje.
Da, prvo je bio taj ciklus u proljetnoj i jesenskoj sezoni, a dosad smo organizirali više od 250 koncerata u 25 godina. Moram još napomenuti da smo osim organizacije koncerata slali naše članove na jazz seminare na Braču i u Sloveniji.
Kako se onda dogodila potreba da se priča proširi u nekakav centralni događaj kao što je Fest Jazza?
Ta je ideja unutar Jazz kluba postojala dugo i o tome se puno raspravljalo. Jedan dio Kluba je bio za, drugi je možda isto bio za, ali uz opasku da je to jedan ogroman organizacijski pothvat. No, prevladalo je mišljenje da je potreban jedan takav fokusirani događaj u Koprivnici koji se ne raspline na desetak koncerata u godinu dana, nego na desetak koncerata u tri dana. Moram reći da su za Fest Jazza možda najzaslužnije mlade snage koje su se Jazz klubu pridružile oko 2015. godine, a koje su nam dale neki novi elan, hrabrost i vjetar u leđa da se upustimo u takav jedan veliki projekt. Nije se lako samo tako sjetiti i reći ‘idem organizirati veliki jazz festival’, osim ako iza leđa nemaš ogromne financije. Mi smo imali sreće da smo imali gotovo dvadesetogodišnje iskustvo, poznavali smo cijelu scenu, imali smo odlične kontakte jer su još u okviru ciklusa Jazz from the Woods kod nas svirali glazbenici iz regije, Europe, SAD-a, Indije, Južne Amerike…
Jazz klub ove godine slavi 25. godina postojanja. Hoće li se to obilježiti nekim posebnim koncertom?
Da, osim ciklusa Jazz from the Woods i festivala Fest Jazza koji će se održati 8. i 9. srpnja ispred zgrade Osnovne škole Antun Nemčić Gostovinski u jednom drugačijem ambijentu od onoga na koji smo navikli jer nam je glavni trg u radovima, pripremamo i svečanu proslavu s programom ‘Koprivnica svira jazz’ gdje ćemo pokušati okupiti većinu koprivničkih glazbenika, tu je i jedna publikacija koja će malo više reći o povijesti Jazz Kluba, a napravit ćemo suradnju i s drugim udrugama poput AK Galerije, FUNK-a i slično… Ova godina će u Koprivnici biti posebno obilježena jazzom, a koncerti nas očekuju svaki mjesec.
Prošlo je 25 godina, no jazz možda tek čekaju najbolje godine u Koprivnici. Kako ocjenjujete budućnost?
Budućnost leži u poticanju mladih na aktivnije sviračko iskustvo, ne samo posjete koncertima. Evo, mogu najaviti da postoji i određeni interes i da se obnovi Big Band Koprivnica u koji bi bili uključeni i učenici Umjetničke škole Fortunat Pintarić i ostali koprivnički glazbenici. To je taj aktivni modus bavljenja jazzom i edukacija koja je potrebna, a big band mladim i onima manje iskusnima otvara brojne mogućnosti i tako se zapravo kale mladi jazz glazbenici. Nastojat ćemo uprti sve snage i mogućnosti da se to i dogodi. Jedna od najvećih želja, odnosno nužnosti je da pokušamo u dogovoru s Gradom nakon 25 godina lutanja pronaći adekvatan prostor u kojem bi Jazz klub mogao normalno funkcionirati i organizirati još više još kvalitetnijeg programa. Naša je želja da to bude u centru grada jer su se zbivanja preselila na periferiju pa nam je želja da ljude i zbivanja vratimo u centar gdje i pripadaju.
