Snježno nevrijeme proteklih je dana zatrpalo mnoge seoske putove, a okovana snijegom i ledom bila je i trošna kućica na osami nedaleko od Velikog Poganca u kojoj živi Marija Sršan. Bolesna i onemoćala, ležala je bez hrane i lijekova sve dok se do nje nisu probili članovi HGSS-a koprivničke podružnice i policijski službenici donijevši joj i neophodne namirnice.
Ove srijede i mi smo krenuli put Velikog Poganca u namjeri da je posjetimo. Nakon što smo saznali adresu, zastali smo već kod samog ulaska na put koji je još uvijek bio pod dubokim snijegom i neprohodan za vožnju automobilom. Dalje smo morali pješice. Dakako, već nakon nekoliko metara obuća nam je bila potpuno mokra, a u snijegu su bili samo tragovi divljači. Pješačenje je potrajalo, i nakon prijeđenog kilometra pred nama se ukazala blatom zidana ruševna kućica.
Tek nekoliko kucanja na vrata bilo je dovoljno da ih živahna starica veselog pogleda otvori i pozove nas unutra. Prolazimo kroz malu prostoriju u sobicu bez namještaja, gdje iz zidane peći na sve strane suklja gust dim.
– Ovu kuću sagradio je moj otac poslije Drugog svjetskog rata, rekla nam je Marija. Imam 68 godina i ovdje sam odrasla. Sestra ima svoju obitelj i živi na drugom brijegu, a imam i brata – objasnila je M. Sršan pokazujući u kakvim uvjetima živi. Nadaleko nema susjeda, a sve donedavno imala je gripu pa se još i sad teško kreće.
– Nemam struje, a vodu imam iz bunara. Kuća samo što se nije srušila, no ovdje sam odrasla, a i nemam kamo otići – kazala je.
Udavala se nije nikad. Još prošle godine obrađivala je i zemlju. Sve do prije nekoliko godina imala je i krave, ali nakon što joj je vjetar srušio štagalj, prodala ih je.
– Baš sam sjedila u sobi kada sam začula jaku tutnjavu. Izašla sam van i imala što vidjeti; oluja mi je srušila štagalj. Imam jednu ral zemlje, a ove godine više neću sijati kukuruz kao do sada. Posadit ću malo krumpira i graha da ne moram kupovati, a imam i vrt gdje uzgajam povrće – objasnila je Marija Sršan i dodala kako joj je problem jedino što joj divljač radi štetu.
– Srne su mi pojele kukuruz pa mi je ostalo samo „kocenje“, a i divlje svinje mi dolaze pred kućna vrata. Prije nekoliko dana, uvečer, u dvorište mi je došlo nekoliko košuta, pa ispada da me više posjećuju životinje nego ljudi – šali se Marija i zahvaljuje što se dobri ljudi ipak brinu za njezinu situaciju.
