Krajem travnja pisali smo u napadu koji se dogodio u romskom naselju Stiska na tim hitne medicinske pomoći. Tada je pijani muškarac udarao po vozilu i prijetio liječniku da će ga ubiti. Mirjana Hanžeković, ravnateljica Zavoda za hitnu medicinu Koprivničko-križevačke županije, tom nam je prilikom rekla kako, nažalost, takvi incidenti nisu rijetkost u spomenutom đurđevačkom naselju. Ovaj se tjedan, u noći s utorka na srijedu, dogodio još jedan.
Oko 1.25 primljena je dojava koja spada u najhitniji, crveni kriterij, rekao nam je Tomislav Kolar, medicinski tehničar u đurđevačkom timu Hitne. Radilo se o bolovima u prsima, zbog kojih su iz Stiske zvali nekoliko puta uzastopce.
– Po dolasku u naselje kružili smo pet minuta kako bismo pronašli kućni broj, kada su nas zaustavila trojica mladića, vidno alkoholizirani. Istrčali su pred naše vozilo smijući se. Stali smo i rekli im da nas ne zezaju jer tražimo osobu s bolovima u prsima. Kako bismo razjasnili što se događa, zamolili smo dispečerku da nazove broj koji ih je zvao i tada je zazvonio mobitel u džepu jednog od mladića. Shvatili smo da je on pijan lažno prijavio hitan slučaj i rekli smo im da to moramo prijaviti policiji, a on se naljutio i šakom udario u bočnu stranu našeg vozila, dok je drugi pokušao s poda podići neki predmet kako bi nam razbio stražnje staklo. Vikali smo da prestanu i nekako smo uspjeli pobjeći te nazvali policiju – opisao je Kolar incident.
Njemu to nije bio prvi susret s lažnim dojavama i nasilnim pojedincima iz romskog naselja, čak ni drugi pa ni treći.
– Imao sam i previše takvih situacija. Prošle godine bila je intervencija gdje nam je dojavljeno da gori kuća u Stiski i da su djeca u njoj. Krenuli smo tamo u noći, našli se s policijom i vatrogascima i nigdje nije bilo ničega, lažno su nam dojavili. Događa se ponekad da nam javljaju da netko leži bez svijesti, da je pijan, da krvari i nema nigdje nikoga kada dođemo. Problem je u tome što ostavljamo svoju ambulantu, izlazimo na teren, ovaj puta smo i na policiji u noći davali izjavu i zapravo smo bili zauzeti zbog takve gluposti i nismo bili dostupni građanima – pojašnjava nam Kolar.
Čak i kada je intervencija stvarna, događaju se neugodne situacije, tijekom kojih se itekako boje za vlastitu sigurnost.
– Naravno da ima slučajeva kada nekome zbilja treba pomoć. No, tada se, primjerice, događalo da pružamo pomoć, a vozač ostaje u vozilu koje mora čuvati jer ga stanovnici okruže i udaraju po vozilu, kuckaju po staklima, njišu cijelo vozilo. Često se bojimo kada smo tamo, ne znamo što da radimo. Krajem veljače bila je masovna tučnjava u naselju i zvali su nas jer je dijete krvarilo iz glave. Policija je već odvela izgrednike i situacija je bila čista. Pružao sam pomoć djetetu kada su odnikud došla dvojica u kuću, prijetili mi i jedan je krenuo šakom prema mojoj glavi. Obranio me otac tog djeteta koji se doslovno bacio na nasilnika i hrvao se s njim dok smo mi uspjeli pobjeći – prisjeća se Kolar.
Priznaje kako su ga i fizički napadali, naguravali tijekom intervencije, a događa se i da stanovnici romskog naselja pod utjecajem alkohola dođu u ambulantu i izazivaju nered i neugodnosti. Nedavno je jedan pojedinac iz Doma zdravlja sa zida ukrao i televizor, a policija ga je potom pronašla.
Kako kaže, svjestan je da tome zapravo nema lijeka. Dužni su izaći na intervenciju, a prektički je nemoguće procijeniti što je prava, a što lažna dojava.
– Nije rješenje ni da policija uvijek ide s nama jer bi to bilo izrabljivanje obje službe u isto vrijeme. Uvijek idemo s knedlom u grlu, nikada ne znamo što se može dogoditi, a ne možemo se ni obraniti – zaključuje Kolar.
