Sada, više nego u ostalim mjesecima u godini, trgovine nas potiču na potrošnju. Kupi, kupi, kupi što više! Vizualne i glasovne poruke odzvanjaju sa svih strana, a najvažnije je da nam izvuku novac iz džepova. Različiti predmeti umotani u sjajne papire još su više primamljivi za kupnju.
Kažu vrsni znalci, trgovci da ambalaža prodaje robu. Uspjeli su namamiti i mene u jedan trgovački centar razmišljajući o, meni, važnim osobama kojima bih željela u ovo vrijeme darovati nešto dragocjeno. Dilema je bila ogromna iako je sve bilo sjajno i blještavo, ali nije bilo onoga što bih željela darivati ljudima koji su važni u mom životu. Uzimala sam te ukrašene predmete u ruku, prevrtala i razmišljala. Svjetiljka može osvjetliti put u mraku, vaza biti stalak za lijepi cvijet, pidžama može grijati tijelo u hladnoj noći. To ih može obradovati, ali može li ugrijati njihova srca? Stvari mogu biti poklon i kratkotrajno usrećiti moje najmilije i zadovoljiti ih, ali ne i pokazati im koliko ih volim.
Napustila sam taj veliki, sjajni i obećavajući “izvor sreće“ ne kupivši baš niti jednu stvar. Pobrojila sam u mislima sve one ljude koji mene čine sretnom, koji mi izmame osmijeh kada se sretnemo; sve one koji su spremni mi biti podrška kada mi je teško i kada se ugase „svjetla pozornice“, kada su uz mene dok sam povrijeđena i slaba. Oni su izvor moje snage. Odluka je bila više nego čvrsta. Darivat ću im više vremena tako što ću ga provoditi s njima. Zagrliti ih i pokušati nadoknaditi vrijeme koje sam propustila tijekom godine. Po meni, ovom najvrednijem darivanju, želim im ponoviti koliko ih volim te koliko su mi potrebni i važni. Darivat ću im zahvalnost za njihovu podršku što doprinose da sam ovakva osoba kakva jesam.
