Moja su uvjerenja da su svi ljudi na svijetu jednako vrijedni snažna. Ne biramo spol, narodnost, visinu, težinu, zdravlje niti tjelesno stanje jer izgled ne govori ništa o dobroti ili zloći te osobe. To je jedno od pravila iz edukativne slikovnice “Bontončić ili kako biti prijatelj svima”. “Bontončić” možete prelistati na sljedećoj poveznici: Bontoncic.
On sadrži pravila ispravnog ponašanja prema različitosti koju poučavam djecu već niz godina. Maleni znaju sve o tome kako se nije lijepo podsmjehivati drugima zbog različitosti, nije se lijepo hvaliti svojom snagom pred onima koji su fizički slabiji. Palac gore za malene. Nikad nisam dozvolila da invaliditet bude moj identitet. Nisam dala priliku da me okolina definira po različitosti. Svom snagom sam se trudila osvijestiti svoju okolinu da je svako biće dragocjeno na poseban način.
Dok se najmanje nadam, kao grom iz vedra neba, jedan visoko obrazovan gospodin postavio mi je odobno pitanje (koje se u skladu s bontonom ne postavlja osobi osim ako nisu bliske). Mi nismo bliski. Mi smo poznanici već više desetaka godina, ali ne i prijatelji. Znatiželja je odlična motivacijska pojava koja dovodi do razvoja i napretka društva kada ima pozitivan predznak. Jednako tako ostavlja gorak okus u ustima kada je usmjerena s negativnim predznakom.
Gospodina, koji je bio izazvan spomenutom znatiželjom i prema javno objavljenim informacijama, zanimalo je moje obrazovanje, znanje i kompetencije za obavljanje jedne od mnogih međunarodnih aktivnosti koje iniciram i provodim. Pitanje je glasilo: “A vi niste završili specijalnu školu?”. Jedno od pravila iz “Bontončića” s početka priče, koju znaju i djeca u dječjim vrtićima, jest da izgled ne govori ništa o znanju, neznanju, dobroti ili zloći. Palac dolje za ovog „gospodina“!
