Druga polovica studenoga je, a na poljima kukuruza u okolici Koprivnice ima ‘pečenice’? Nije šala jer smo se i smo uvjerili u to. Dragutin Čižmak iz Đelekovca ove je godine kukuruz sijao dva puta. Jednom na proljeće, kada je i uobičajeno vrijeme za to, a drugi put u srpnju, nakon što je završio žetvu uljane repice.
-Primijenio sam jednu novu tehnologiju. Ljeti, nakon uljane repice, zemlju nismo orali, nego smo po njoj samo prošli s ogromnom tanjuračom koja u jednom prohodu napravi odličnu pripremu za sjetvu. Uz to imam i sijačicu koja može sijati i po tako reći tlu koje nije izorano. I tako posijali još 75 hektara – pojašnjava Čižmak. Prije nekoliko dana počeo je i s berbom kukuruza zasijanog u proljeće kojeg je ove godine imao na 400 hektara.
Iako već godinama ta kultura ne donosi neku veću zaradu, ove je jeseni sve iznenadila pa postala jedna od najprofitabilnijih.
-I prinos i cijena su sad jako dobri. Bila je na početku berbe 0,95 lipa za kilogram, a sad je 1,10 kuna. Zapravo se očekivalo da će cijena biti mala, a sad evo, baš suprotno, sve je viša – zadovoljan je naš sugovornik.
Razlog tome ne leži niti u našem niti europskom gospodarstvu već na drugom kraju svijeta, u Kini. Tamo je, naime, ovo bila prilično sušna godina i kukuruz nije dobro rodio.
-A s druge strane, Kinezi sve manje jedu rižu, a sve se više okreću svinjetini i piletini. A jasno da se životinje ne mogu hraniti rižom, nego im treba kukuruz, pa je jako porasla potražnja za njim. Čak su iznenadili i Ameriku koja je poznata po proizvodnji kukuruza. Tako joj je i na hrvatskom tržištu u kratko vrijeme cijena porasla 20 do 30 posto. Mislim da većina poljoprivrednika toga još nije svjesna, pa je i dalje prodaju za manje novaca jer još donedavno se smatralo da je kuna za kilogram odlična cijena – priča Dragutin.
Za razliku od Kine, na ovom je području ova proizvodna godina što se vremenskih uvjeta tiče, bila jedna od boljih. Dok obilazimo polje postrnog kukuruza vidimo da je još uvijek zeleni pa se čeka da se zrna još malo popune.
-Ovo ćemo početi silirati početkom drugog tjedna i najveći dio prodati u Sloveniju za rad bioelektrana, a nešto manje za istu svrhu, ali kod nas. Zrno ipak mora biti malo jače jer ako je skroz mekano drobilica ga razbije tokom berbe i onda nemaš taj najvažniji dio. A upravo zrno daje energiju – objašnjava ovaj đelekovečki poljoprivrednik.
U Hrvatskoj je ove godine kukuruz rastao na 258.000 hektara i prosječno je s jednog hektara dobiveno devet tona zrna, što je otprilike isto kao i prošle godine. Jedino će cijenom ova godina premašiti mnoge prethodne. Dobro je i to što naša zemlje proizvode dovoljno kukuruza za svoje potrebe, no velike količine se izvezu, a potom uveze meso i druga hrana upitne kvalitete.
