Ivan Vitez vitalni je 86-godišnjak kod kojega vremena i volje za kreativnošću nikada ne manjka. Rodom iz Zagorja, gotovo cijeli životni vijek proveo je u Bjelovaru iz kojega se prije četiri godine preselio u koprivnički Dom za starije i nemoćne.
– U Koprivnici su mi živjeli kćer i zet. Žena mi je umrla prije nekoliko godina pa sam odlučio doći ovdje u Dom. Kći mi je, nažalost, umrla prije pet mjeseci, a unuka mi je u Španjolskoj, tako da sam sad ostao samo sa zetom i mojim rukotvorinama. Često iz Doma svratim do zeta pa se malo opustim uz izradu figurica i snjegovića, dakako kad ima snijega – kazao je Ivan Vitez, koji od malih nogu izrađuje snjegoviće te mnoge druge rukotvorine.
Tako je već s 10 godina izradio svoje prve skije. Uz skije, izradio je i sanjke, ali i bicikl.
– Kotače sam uzeo sa starog bakinog bicikla. Sve ostalo sam izradio sam. Uvijek sam volio izrađivati stvari svojim rukama, udahnuti im život – naglasio je Vitez.
Široj koprivničkoj javnosti, Vitez je, ipak, poznatiji po izradi snjegovića, što mu je neizostavan hobi svaki put kada se Koprivnica zabijeli.
– Za ove snjegoviće mi je trebalo osam sati, odnosno po četiri sata u dva dana. Sve radim golim rukama. Nikad u životu nisam radio s rukavicama. Volim se igrati sa snijegom. Snjegoviće radim od svoje 10 godine, a možda i od prije. Ove godine sam izradio Andreu, Tamaru i Štefa – naglasio je Ivan.
Dodao je kako su dvije snježne dame dobile ime po konobaricama iz kafića u sklopu Doma. Kazao je kako su ga one u kafiću prije nekoliko dana pitale za snjegoviće te mu predložile da njih napravi. Ideja mu se svidjela i odlučio je udovoljiti im.
Ivan, osim u izradu snjegovića, svoju kreativnost pretače i u izradu drvenih figurica i modela starinskih svakodnevnih pomagala.
– U zetovoj kući ima samo 10 posto od onoga što sam kroz život napravio. Ne volim plastiku i željezo, ali zato jako volim drvo. Još od malih nogu sam izrađivao raznorazne stvari od drveta. Nikad me nitko nije podučio izradi, sve su zamisli proistekle iz moje glave. Mojih radova ima od Njemačke pa sve do Amerike i Kanade. Za neke jednostavnije figurice treba mi od dva do tri sata dok mi je za kompliciranije potrebno i do 10 sati rada – govori Vitez, te naglašava kako ni sam ne zna koliko je figurica podijelio.
Za izradu figurica je najbolja mahagonija, govori Vitez, ali je ona jako rijetka i skupa pa koristi crvenu vrbu i lipu, a nađe se i pokoja figurica od hrasta. Najčešći motiv su ljudi koji rade već pomalo zaboravljene poslove, od tkanja na tkalačkom stanu pa sve do izrade putra na starinski način
– To su sve igračke, ali i predmeti iz moje mladosti, uz koje sam odrastao. Imam još puno ideja, ali čekam da malo zatopli te da nađem vremena za izradu figurica, jer uvijek još nešto drugo radim pa se ne mogu samo tome poslu posvetiti – zaključio je vedri i kreativni Ivan Vitez.
