Iris Jakupić iz Koprivnice zaposlena je u diplomatskoj službi Europske unije, a trenutno je na trogodišnjem mandatu u Boliviji u Južnoj Americi gdje živi sa kćeri Allegrom (5). Žive u La Pazu, glavnom administrativnom središtu Bolivije i najvišem na svijetu koji se nalazi na visini od 3200 do 3600 metara. La Paz je smješten u kanjonu rijeke Choqueyapu 68 km jugoistočno od jezera Titicaca, najvišeg plovnog jezera na svijetu, a okružen je visokim planinama Altiplano. Iz svih dijelova grada vidi se vrh Illimani koji je uvijek prekriven snijegom.
Za odlazak u Boliviju prije osam mjeseci Iris se jako dobro pripremila, tako da nije imala problema s privikavanjem na ogromnu visinsku razliku.
– Kod prvog putovanja u Boliviju, očekivala sam da će nam trebati više vremena da se tijelo privikne na rjeđi zrak, jer smo imale izravan let iz Madrida i odmah doputovale u La Paz. Preporuke su da prvih nekoliko dana samo odmaraš, trebale smo se polako kretati i jesti laganu hranu da se tijelo lakše privikne na manje količine kisika. Sjećam se da sam jedva mogla hodati dva bloka, osjećala sam se kao da sam se popela na Sljeme, a prošla sam samo dvjestotinjak metara uzbrdo – kaže Iris.
La Paz ima dva milijuna stanovnika i nalazi se na neravnom terenu. Obično je slučaj da imućniji ljudi grade kuće u višim dijelovima grada, dok je u La Pazu obrnuto upravo zbog nadmorske visine – bogatiji grade kuće u nižim predjelima jer svaki metar visine čini razliku u kvaliteti zraka i količini kisika koja se udiše.
Prosječna plaća je oko 2200 kuna, ali cijene su puno povoljnije i dosta se dobro živi. Imaju fenomenalne restorane s bogatom gastronomijom. Bolivijska je kuhinja slična peruanskoj, jednoj od najpoznatijih svjetskih kuhinja. Za vrijeme suhog razdoblja koje traje od travnja do listopada kiša uopće ne pada i dosta je hladno, ali su temperature kroz cijelu godinu proljetne. U lipnju je ujutro -1, a popodne i do 15 stupnjeva Celzija. Sunce je iznimno jako, radijacija sunca se penje čak do 11 što je dosta ekstremno, tako da je opasno biti vani bez zaštite.
– Bolivija je zemlja iznimno bogata prirodnim resursima, biljnim i životinjskim vrstama, priroda je zaista veličanstvena, a biljna raznolikost nevjerojatna. Imaju više od 1000 vrsta različitih ptica, tamo žive pume, kajmani, zmije. Kolibrići mi dolaze u dvorište kao kod nas vrapci, možeš naići na jata egzotičnih papiga. Posjetile smo farmu leptira, vidjele tukane, majmune, oduševila nas je priroda, a posebno Allegru jer uistinu nema boljeg istraživača od petogodišnjeg djeteta – kaže Iris.
Za Uskrs su posjetile Salar de Uyuni, najveće slano jezero usred kojeg je otok na kojem rastu divovski kaktusi, a na njegovom dnu se nalazi bogat izvor litija koji bi mogao podmiriti 70 posto svjetskih potreba za tim metalom. To mjesto kao da nije na ovom svijetu, a zanimljivo je da ima i dva različita lica. U suhom razdoblju jezero je prekriveno slojem soli, a u kišnom sloj vode na površini pretvara se u rajsko zrcalo u kojem se savršeno vidi nebo, pa izgleda kao da se nebo i zemlja upravo na tom mjestu spajaju. Tamo smo spavali u hotelu izgrađenom od blokova soli, što je zaista neponovljivo iskustvo – kaže Iris.
Posjetile su i pustinju Salvador Dali u kojoj se nalaze prekrasni gejziri, vulkani i lagune u kojima žive rozni plamenci. Kupale su se u termalnim vodama na 5000 metara nadmorske visine.
– Posjetile smo i Tiwanaku, ruševine grada koji je izgradila civilizacija još starija od Maya i Inka. Dojmio nas se kip Pachamame, božice naroda koji žive u Andama, to je ‘Majka Priroda’ koju oni štuju i za koju vjeruju da donosi plodnost i blagostanje – dodaje Iris.
Bolivija je najpoznatija po proizvodnji tzv. 4K kultura – kakaa, kave, kvinoje i koke. Koka je dostupna svugdje i može se kupiti u vrećama. Žvače se za smirenje i energiju.
– U restoranu sam jednom za predjelo dobila list koke u maslacu, a čaj od koke (mate di koka) mi je doktor preporučio piti za ublažavanje tegoba od visinske bolesti – kaže
Iris, pa dodaje: La Paz je vrlo folkloran grad pun živopisnih boja i bogat kulturnom baštinom. Slikarstvo, ples i glazba prisutni su im u svim segmentima života. Žene koje se oblače u njihove tradicionalne široke haljine sa šeširima na glavi zovu se Chollitas i one tom odjećom pokazuju svoj društveni status. Nedavno sam susrela penjačice obučene u Chollitas, one su nešto kao naš HGSS. Penju se po stijenama na najviše vrhove obučene u tradicionalnu nošnju. U La Pazu se nalazi i poznata Vještičja tržnica gdje se mogu kupiti razni pripravci, između ostalog i fetusi ljame za koje mnogi tvrde da donose sreću. Imaju jedan grozan običaj da ispod kuća pokapaju leševe životinja, ali nažalost i ljudi jer smatraju da im to donosi boljitak i prosperitet. Postoje brojni poganski običaji u koje vjeruju i koji su se zadržali u društvu unatoč kršćanstvu.
Za Bolivijce kaže da su dosta zatvoreni, izuzetno miroljubivi i staloženi, ali socijalno-političke krize se uvijek mogu dogoditi. Najgore je bilo 2019. godine kada je svrgnut predsjednik Morales, tada su u njihovoj privremenoj vladi bila i tri ministra hrvatskog porijekla. Hrvata u Boliviji ima puno i uglavnom su to potomci Dalmatinaca koji su se krajem 19. stoljeća doselili s naših otoka u grad Potosi gdje se nalazila planina bogata srebrom. Mnogi su se tada obogatili, a danas su njihovi potomci dio visokog društva.
– U početku nisam imala puno očekivanja niti sam znala čemu se mogu nadati u nepoznatoj zemlji o kojoj nisam znala ništa osim gdje se nalazi. Sve je toliko drugačije od naše kulture, ali ipak ima i mnogih poveznica s Hrvatskom. Prekrasna netaknuta priroda s kojom oni praktički žive i njihova ‘Pachamama’ prožima se kroz sve oblike života, a moram priznati da sam boravkom u Boliviji i ja naučila više cijeniti prirodu. Živim život kakav sam željela i mogu reći da sam jako sretna, najviše zbog toga što kćeri mogu pružiti neprocjenjivo životno iskustvo, a s druge strane i moj pustolovni duh je napokon došao na svoje – zaključuje Iris.
Tekst: Helena Hraščanec
