Hrvatska prva u Europi po radu na određeno

Prema posljednjim podacima Eurostata za 2016. godinu, Hrvatska ima najviši udio takozvane nesigurne zaposlenosti u Europskoj uniji pri čemu stopa takvog rada temeljem kratkoročnih ugovora u Europskj uniji iznosi 2,3 posto, a u Hrvatskoj 8,4 posto.

Među njima je i 30-godišnja Koprivničanka s diplomom prvostupnice, majka dvoje djece, koja temljem ugovora na određeno radi već tri godine.

– Prve godine radila sam u privatnom sektoru s ugovorom na godinu dana, a nakon toga još godinu dana potpisivala sam ugovore na tri mjeseca. Danas, radim u javnom sektoru, a zaposlena sam na godinu dana – objasnila je.

Dodala je da je zadovoljna što je uopće uspjela pronaći i takav posao, ali ipak bi voljela ugovor koji joj pruža sigurnost.

– Prilično je frustrirajuće živjeti ovako jer ne mogu ništa planirati. Ne mogu dignuti kredit, suprug i ja ne možemo primjerice kupiti nekretninu, jer ne znam hoću li za godinu dana imati posao – naglasila je i napomenula da je uz to i plaća mala.

Mirko Habijanec, predsjednik Županijske gospodarske komore, dijagnosticira da je uzrok poplave ugovora o radu na određeno vrijeme rigidan Zakon o radu.

– Ako poslodavac otpustiti lošeg radnika, narednih šest mjeseci ne smije na njegovo radno mjesto zaposliti drugu osobu koja bi možda bila mnogo produktivnija. Da bi se zaštitili od takve pojave, vlasnici tvrtki radije sa

zaposlenicima potpisuju ugovore na određeno, jer oni im omogućavaju fleksibilniji pristup vođenju kadrovskih politika – smatra Habijanec i kaže da Zakon o radu nije jedini razlog sve češće pojave ugovora na određeno.

Stručno osposobljavanje nakon studija, smatra Habijanec, drugi je veliki razlog što smo na vrhu europskih zemalja po broju ugovora o radu na određeno vrijeme.

– Nekad su diplomirane osobe pri prvom zaposlenju odrađivale pripravnički staž za koji su postojala jasna pravila između poslodavca i pripravnika. Uvedeno stručno osposobljavanje uništilo je dobru praksu pripravništva i također je utjecalo na spomenutu negativnu pojavu vremenski određenih ugovora o radu – zaključio je Habijanec.

Ozren Špiranec i Adela Zember