Jeste li zadovoljni rezultatima izlagačke djelatnost Galerije Koprivnica. Mnogi prigovaraju da Koprivnici trebaju izložbe poput Picassa, Dalija i Chagalla?
Na početku moram konstatirati kako ukupnu izložbenu ponudu Muzeja smatram izuzetno kvalitativnom i kvantitativnom. Znate li ijedan sličan muzej u Hrvatskoj koji godišnje realizira više od 35 izložbi? Takvoga nema. Vjerojatno bi nam lakše bilo (po)kupiti nekog Picassa ili Dalija i riješiti se izlagačkih aktivnosti na šest mjeseci. Ne upućujući nikome kritiku, svakome imalo boljem poznavatelju umjetničkih vrijednosti navedenih izložbi u okruženja jasno je kako je riječ o trećerazrednim ostvarenjima navedenih autora. Nije to vrh, već konzumeristički brand koji PR-ovski dobro prolazi. I to se treba pozdraviti u Đurđevcu, no u koprivničkoj galeriji ovih izložbi neće biti. Statutarno i zakonodavno smo dužni predstavljati i promovirati baštinu o kojoj skrbimo, podravsku i hrvatsku baštinu. Za mene je veći doseg jedna studijska izložba o razvoju podravkinih brandova u studenom prošle godine ili osvrt na stvaralaštvo našeg Romana Baričevića, kojeg ćemo predstaviti uz Međunarodni dan muzeja 17. svibnja 2019. godine. Neposredno prije njega stiže nam izložba Ante Brkana iz Zadra, vrhunskog majstora fotografije koji je u istome žaru i kvaliteti podjednako portretirao Alfreda Hitchcocka i svakodnevicu seljana u Kalima. To su naše istinske vrijednosti i ostavština koju trebamo prenositi na lokalnu zajednicu. Za prvoligašku nogometnu utakmicu ili kvalitetan kazališni komad više se ne treba zaputiti u Zagreb, sve to imamo u Koprivnici. Pored toga, podravski brand je naivna umjetnost, odnosno Hlebinska škola koju Muzej grada Koprivnice u posljednjih pet do šest godina promovira diljem Europe. O tome Muzej mora pričati jer je riječ o hrvatskom stilskom izričaju i to ne smijemo zaboraviti.
Što je s idejom Muzejskog trga? Koliko smo blizu, odnosno daleko od njene realizacije? U tom kontekstu, dokle je stigla obnova Kuće Malančec te što je s obnovom objekta koji se nalazi na adresi Esterova 19?
Ideja Muzejskog trga bila je prije sedam ili osam godina, a danas je to stvar koja je u mnogočemu poodmakla. Iako javnost još uvijek ne vidi mnogo toga u fizičkom obliku, Muzej pomno i studiozno pristupa ovoj kulturološkoj i urbanističkoj problematici koja ne može biti prelomljena preko koljena, a u mnogočemu će promijeniti grad. Lako bi bilo „potegnuti asfalt“ i do kraja nekog mandata dovršiti određene stvari. No, riječ je o kulturnom dobru i staroj gradskoj jezgri pod posebnim okom nadležnih institucija koje očuvanjem koprivničke baštine ostavljaju otvorene prostore za razvoj grada. Planiranje i transparentnost u čitavoj priči jest od vitalne važnosti i u svemu tome se potroši dosta vremena. Pitanje je tek trenutka kada će određeni projekt proći na određenom natječaju i kada će započeti zamašnjak stvaranja muzejske infrastrukture. Moramo biti spremni na takvu situaciju i znati je prepoznati. Ponekad sam i sam nestrpljiv, ali sam se ipak u posljednje tri godine naučio određenom strpljenju koje donosi više dobroga negoli lošega. Jasno mi je kako su od trenutnih muzealaca očekivanja velika, a vjerujte mi oni bi ponajviše voljeli raditi u adekvatnijim uvjetima i nastojat ću im, ponajprije u kvalitetnoj suradnji s Gradom Koprivnica, u nadolazećem vremenu isto i osigurati. Obnove Kuća Malančec i objekta na adresi Esterova 19 dio su sveobuhvatnog „reprogramiranja muzejske ponude“ u Koprivnici. U tom smislu, pozdravljam odluku Grada Koprivnice da se i tome pristupi studiozno i da u problematiku urbanizma središta Koprivnice uključe svjetski renomiranog arhitekta i urbanista Hrvoja Njirića. Ovo što se danas radi itekako će imati dugoročni utjecaj na izgled i razvoj grada u 21. stoljeću.
Može li se modernizirati pristup koprivničkoj muzejskoj građi i tako stvoriti ustanovu 21. stoljeća? Što je s korištenjem novih tehnologija?
Podsjećam kako je koprivnički muzej predvodnik u digitalizaciji i predstavljanju muzejske građe što je i pokazano u ovogodišnjoj Noći muzeja početkom veljače sa središnjom temom „Muzeji i digitalna budućnost“. Pohvale su „pljuštale“ sa svih strana, kako na lokalnoj tako i na nacionalnoj razini, kako na stručnoj tako i na korisničkoj razini. Osvrnimo se primjerice na projekt „predmet/umjetnina tjedna“, gotovo pionirski pothvat u muzejskoj struci, na koji korisnici putem weba i facebooka jako dobro reagiraju. Prijelazom na platformu „Indigo“ omogućava nam se mnogo jednostavniji i moderniji način obrade muzejske građe, na čemu kustosi svakodnevno rade, a što će vjerujem po završetku cjelokupne obrade kroz dvije godine biti moguće pružiti javnosti na korištenje uz određene uvjete. Tek smo drugi muzej gradskog tipa koji radi na toj platformi. Što se postava tiče, tražit ćemo pomoć najkvalitetnijih, poput Muza s kojima smo već stupili u kontakt, a koje su predvodnici/e u suvremeno-tehnološkoj interpretaciji kulturne baštine.
Treba li rad i djelovanje Muzeja sagledavati striktno kroz prihode i rashode, odnosno kroz izdvajanja za kulturu? Često se u tom kontekstu spominje broj zaposlenih. Hoće li ustanova dobiti svog knjižničara?
Već je prošli Zakon o muzejima iz 2015. godine radio lagani zaokret prema ekonomizaciji muzejske djelatnosti, a niti se ovaj novi iz 2018. godine nije odmaknuo od istoga. Oko toga su stalne stručne polemike jer je muzejska djelatnost toliko široka da određenim krugovima takav smjer odgovara, na primjer privatnim muzejima, dok velika većina zastupa baštinsku ulogu muzeja. I ja sam takvog baštinskog razmišljanja. Muzej nije trgovačko društvo koje postoji za stvaranje dobiti, on je ona dodana vrijednost koju građani konzumiraju u svoje slobodno vrijeme, u vrijeme kada se žele odmaknuti od svakodnevnih egzistencijalnih problema. On je utočište, bijeg u prošlost ili budućnost, bijeg od sadašnjosti, a može biti i snažan pokretač društva. Koprivnički muzej krilaticom „moj generator kulture“ to nastoji biti, ali u prvom redu poštujući temelj postojanja – kulturnu baštinu i primjeren odnos spram nje. Muzej broji 16 zaposlenih, niti nas je previše niti premalo, dajemo svaki svoj trenutak za radnog vremena i izvan njega za našu zajednicu i čini im se kako to naši korisnici prepoznaju. I ne samo to, u uvijek nedostatnim financijskim sredstvima,kao i svugdje, snalazimo se na najinovativnije načine kojima broj programa „muzejskog stroja“ konstantno raste. To je u prvom redu zasluga pomlađene muzejske ekipe koja je duboko svjesna okolnosti u kojima stvaraju kulturu i koja usprkos svemu tome ne posustaje. Hvala im na tome. Moram napomenuti kako koprivnički muzej, uz kustose među stručnim osobljem ima i muzejskog pedagoga i knjižničara, sa čime se ne mogu pohvaliti varaždinski, bjelovarski ili čakovečki muzej. I na kraju, netom donesenom novom sistematizacijom radnih mjesta predviđen je potpuno novi razvojni smjer ustanove koji ću nastojati realizirati u narednom razdoblju.
Je li Koprivnica marginalan prostor kad ga se gleda kroz prozor Ministarstva kulture?
Da uvijek može bolje, sigurno može, nije to neka mudrost, ali ne bih se složio da je Muzej „marginaliziran“ od bilo koje strane. Iako je to teško reći, Muzej je tek u posljednjih dvije do tri godine konsolidiran kao ustanova, sa svim svojim unutarnjim problemima koje je imao posljednjih 20 do 30 godina. Danas Muzej sa svom svojom širinom djelatnosti uistinu predstavlja središnju kulturnu ustanovu u Podravini, neka mi drugi kolege kulturnjaci ovo ne zamjere, koja snažnim koracima nezasitno grabi naprijed. Rekli bi da se sve to „vidi iz aviona“, a tome vjerujem svjedoči i povjerenje Hrvatskog muzejskog društva za ustupanjem domaćinstva ovogodišnje nacionalne Edukativne muzejske akcije. Kako sam osobno iznimno ambiciozan i velikih apetita, tako niti ne ispuštam i malu priliku da na različitim razinama redovito ukazujem na vrijednosti koje kao zajednica posjedujemo. Svojim angažmanom nastojim potaknuti i druge da isto čine kako bi zajedno postizali više za kulturu Koprivnice i Podravine.
Zašto nije bilo predstavnika Ministarstva kulture u ponedjeljak na odavanju počasti žrtvama logora Danica? Znači li to da će Spomen područje Danica ostati minimalno uređeno?
Suzdržao bih se od odgovora na ovako postavljeno pitanje jer je vjerojatno riječ o meni trenutno nepoznatim objektivnim okolnostima nastale situacije. No, važno je da je Koprivnica i to upravo Spomen područje Danica dobilo odgovarajuću podršku Ministarstva kulture u obliku postavljanja ploče s oznakom kulturnog dobra. Pamtit će se jednog dana samo činjenica kako je riječ o prvoj takvoj postavljenoj oznaci na području Koprivničko-križevačke županije. Ministarstvo kulture je već samim tim činom dalo podršku Danici.
Najavljena je rekonstrukcija Galerije naivne umjetnosti u Hlebinama. Što nam možete reći o tome?
Niti u jednom trenutku nisam posumnjao da do toga neće doći. Prilikom prošlogodišnje svečanosti obilježavanja 50. obljetnice Galerije naivne umjetnosti u Hlebinama s ministricom kulture Ninom Obuljen Koržinek razgovarano je o modelima državne potpore za hlebinsku galeriju i ona je sada stigla s 300.000 kuna. Valja naglasiti i napore općinske načelnice, koja je uz to u proračunu Općine Hlebine osigurala nevjerojatnih 750.000 kuna čime će ovogodišnja investicija prve faze obnove iznositi otprilike milijun kuna. To je uistinu veliki novac koji se tamo ulaže nakon mnogo godina. Vjerujemo kako će u sklopu EU natječaja INTERREG Va Koprivničko-križevačka županija kao nositelj projekta i uz pomoć PORA-e uspjeti osigurati sredstva za preostali dio obnove i dogradnje galerije pa bi kroz nekoliko godina mogli imati potpuno drugačije uvjete rada.
Šećerno pitanje na kraju s obzirom da ste po struci arheolog. Dakle, što se može reći o arheološkim lokalitetima na području Podravine i Prigorja te o uslugama koje naši arheolozi pružaju na područjima drugih županija?
Moja arheologija. Vrijedno radimo i mogu s ponosom reći kako smo u posljednjih 10 godina izrasli u respektabilni arheološki tim u Hrvatskoj. Izuzev mene, nezaobilazan je i rad Ivana Zvjerca iz Torčeca, a u nadolazećem razdoblju mnogo očekujem od mladog Ivana Valenta koji se sasvim prirodno nadovezao na moj dosadašnji rad. Izuzetak iskopavanja u drugim županijama bio je Dvorac Pejačević u Virovitici 2017. godine radi ostvarivanja određene dobiti, ali nam takve aktivnosti više neće biti u fokusu jer pokrivamo uistinu veliko područje od Kloštra Podravskog pa do Rasinje koje je potrebno i dalje istraživati i o njemu skrbiti. Koliko smo danas važni u strukovnim krugovima govori činjenica o sudjelovanju na znanstvenim projektima Instituta za arheologiju, obojica smo doktorandi na poslijediplomskom studiju arheologije na Sveučilištu u Zagrebu, a tijekom ovogodišnje kampanje na lokalitetu Sošice u Đurđevcu pokrećemo takozvanu 1. ljetnu školu arheologije za 15 američkih studenata antropologije s Mississippi State University. Muzej grada Koprivnice navedenim projektima postaje važnim dionikom međunarodne znanstvene zajednice, prerasta okvire Podravine i postavlja izvrsnost kao jedini prihvatljivi kriterij budućih projekata.
