Obilježavanje 50. obljetnice Galerije naivne umjetnosti u Hlebinama počelo je danas stručnim predavanjima eminentnih kritičara, odnosno povjesničara umjetnosti.
Iako je središnja svečanost obilježavanja pola stoljeća rada ove ustanove zakazana za sutra, današnja predavanja otvorila su niz pitanja vezana uz njenu budućnost, ali dani su i konkretni odgovori koji su postali predmetom daljnje neformalne javne rasprave.
Na samom početku nazočne su pozdravili Robert Čimin, ravnatelj Muzeje grada Koprivnice, Božica Trnski, načelnica Općine Hlebine te Ratimir Ljubić, zamjenik župana Koprivničko-križevačkog.
Bivši ravnatelj Muzeja naivne umjetnosti u Zagrebu i stručnjak za naivnu umjetnost Vladimir Crnković predložio je da se izradi precizan plan za popunjavanje fundusa Galerije naivne umjetnosti u Hlebinama koja velikim dijelom funkcionira kao muzejski fundus.
– Treba oformiti čvrstu jezgru stalnog postava, ponajprije relevantnim djelima, koju će pratiti katalog na hrvatskom i još nekoliko stranih jezika. Također je nužno ispitati mogućnost da se nekoliko kapitalnih djela Hlebinske škole koja se nalaze u Podravci, pokušaju dobiti na dugogodišnju posudbu, da ih se otkupi ili primi kao donaciju – kazao je Crnković dometnuvši da se mora razmisliti i o kupnji slika na aukcijama u inozemstvu gdje su one znatno jeftinija u odnosu na hrvatsko tržište.
Povjesničar umjetnosti Marijan Špoljar kronološki je ocrtao rad Galerije u Hlebinama rekavši da je sama zgrada vrhunsko arhitektonsko poslijeratno ostvarenje hrvatske arhitekture.
– Ideja o gradnji Galerije prvi puta se spominje 1962. godine, a prijedlog je došao od Krste Hegedušića i Ivana Generalića, iako u to vrijeme njih dvojica nisu bili u najboljim odnosima – podsjetio je Špoljar na vrijeme formiranja Galerije.
Špoljar je kazao da su prve godine rada Galerije bile vrlo intenzivne te je tada ustanova bilježila najveću posjećenost. Tih su godina u Galeriji Hlebine priređene izložbe istaknutih slikara Hlebinske škole kao što su Generalić i Virius, a organiziran je i prvi simpozij o naivnoj umjetnosti Jugoslavije te je oformljen park skulptura. Sve to dokazuje da su prve godine rada ustanove bile vrlo dinamične, kaže špoljar. Svjestan je da je u tom vremenu nedostajala stručna valorizacija, ali i ona će stići 70-ih godina prošlog stoljeća.
U radu Galerije 80-ih, posebno se ističe ono kustosice Oke Ričko koja je 10-ak godina priređivala sjajne izložbe.
– To vrijeme, točnije do 1990., možemo nazvati razdobljem regeneracije, jer u njemu je otpočela kritička valorizacija i vrlo jasan kritički sud o tome što je naiva, gdje je naiva i koji autori je sačinjavaju – opisao je Špoljar razdoblje rada Galerije od 1970 do 1990. godine.
Razdoblje od 1990. do 2010. koprivnički povjesničar umjetnosti naziva, godinama koje su pojeli skakavci. Jer, tada je zamrla sva izlagačka djelatnost, odnosno nije napravljena ni jedna izložba relevantnog autora.
– Galerija je bila uzurpirana od nekih interesnih asocijacija lokalnog karaktera. Na sreću to se neplodonosno vrijeme zaustavilo 2010. od kada se sve institucionalno posložilo. Sada se zna koja je uloga krovne institucije Galerije Hlebine, odnosno Muzeja grada Koprivnice, Grada Koprivnice i Županije Koprivničko-križevačke – rekao je Špoljar.
Sutra se nastavlja obilježavanje 50. godišnjice rada Galerije Hlebine predstavljanjem publikacije „Putevima Hlebinske škole“ i otvorenjem izložbe Borba titana – Ivan i Josip Generalić.
