Darko Koren čelni je čovjek Koprivničko-križevačke županije već 15 godina i rijedak je primjer čovjeka koji je svoju političku karijeru izgradio gotovo isključivo kao župan. Vremena se mijenjaju možda i brže nego prije, a s njima i Koprivničko-križevačka županija. Koliko se promijenio i župan te koliko je promijenio i nastavlja mijenjati našu županiju, otkrio nam je u razgovoru u povodu Dana Koprivničko-križevačke županije koji se obilježava 13. travnja.
Prošle ste godine ponovno postali županom, ovo vam je četvrti mandat. U izborno se vrijeme od Vaših protukandidata moglo čuti da ste umorni i da nemate energije. Je li riječ tek o zlim jezicima i jeste li i u naredne četiri godine spremni pokazati suprotno?
– Takva su naklapanja u predizbornoj kampanji bila korištena u nedostatku neke druge argumentacije. Mislim da se time htjelo naglasiti kako je netko već dugo na nekoj poziciji pa da je vrijeme za promjene, a ne pretpostaviti kakvo je njegovo psihofizičko stanje. Svi koji me poznaju i koji sa mnom rade znaju koliko imam energije i koliko ulažem u posao koji živim. Većina je birača svojom odlukom pokazala što misli o tome, a ja ću do kraja mandata nastaviti energično kao i do sada.
Prošli je mandat bio obilježen pandemijskom krizom, a čini se da krizama nema kraja jer nas je, nažalost, dočekala i izbjeglička kriza. Kako se nosite s tom novom situacijom i što Županija čini po pitanju prihvata i zbrinjavanja izbjeglica?
– Mislim da smo mi prilično posložena županija, imamo dobar geografski položaj, nismo preveliki i dobro smo organizirani. Kada govorimo o nepogodama koje su zadesile naše društvo, važno je imati organiziran sustav koji prije svega čine sve naše žurne službe i mislim da smo dosad dobro odgovorili i na pandemiju, ali i na mogućnost većeg priljeva raseljenog stanovništva iz Ukrajine.
Zasad se, dakle, još uvijek radi samo o pripremi?
– Tako je jer mi nismo prostor koji može smjestiti velik broj ljudi, a trenutno je ovdje oko 130 osoba izbjeglih iz Ukrajine, od kojih je sedamdesetak smješteno u Hotelu Picok u Đurđevcu koji je Nacionalni stožer službeno mobilizirao, nešto je ljudi u Hotelu Podravina u Koprivnici, a jedan je dio u privatnom smještaju. Činjenica je da mi ovdje imamo grkokatoličku biskupiju u Križevcima koja čini veliku poveznicu s Ukrajinom jer su Ukrajinci u velikoj mjeri grkokatolici i biskupija se uključila u pomoć izbjeglicama. Koprivnica je predviđena i kao jedan od transfer centara u Hrvatskoj gdje bi ljudi koji stignu vlakom mogli dobiti svojevrsnu prvu pomoć i pripremiti se za daljnje putovanje, tako da smo i za to osigurali odgovarajuće kapacitete.
Svjedočimo i nezaustavljivom rastu cijena, najviše energenata i to baš u vrijeme kada je započela realizacija javnog linijskog prijevoza putnika u cestovnom prometu. Ugrožava li rast cijena provedbu projekta?
– Ne, ne ugrožava jer je poskupljenje goriva kojemu već svjedočimo uračunato u projekt javnog linijskog prijevoza u kojem postoji još prostora da to možemo amortizirati. Mislim da je taj projekt nešto najbolje što smo napravili u posljednjih nekoliko godina uz već dobro poznate infrastrukturne projekte jer je riječ o konceptu koji ljudima osigurava mobilnost, a to je pak jedna od osnovnih životnih potreba. Mogućnost da čovjek iz nekog udaljenijeg mjesta u županiji dođe tamo gdje treba doći izrazito je važna. Nadam se da će taj koncept zaživjeti i van naše županije jer ovoga trenutka ovakav projekt provodi samo Koprivničko-križevačka i Zagrebačka županija. Nama je bilo nešto lakše realizirati ovakav projekt jer smo onaj neophodni financijski udio već imali zbog toga što i inače godišnje osiguravamo oko 4 milijuna kuna za subvenciju prijevoza učenika srednjih škola, a sad smo to povećali za još milijun i pol kuna. Tim smo ulaganjem, a zajedno s procijenjenom dobiti stvorili fond koji je dovoljan za održavanje osamdesetak županijskih i međužupanijskih linija kojih inače ne bi bilo. Prijevoznici su već bili počeli ukidati jedan dio linija jer nisu bile rentabilne, a to se sada više neće događati.
Taj projekt možda nije ugrožen, no neki drugi bi mogli biti. Što s projektima predviđenim Razvojnim sporazumom?
– Uvijek su takve teme političke. Na primjer, ja sam sada na čelu Županije i ako se brza cesta ne gradi, ja sam za to kriv i moram za to odgovarati. Nositelj investicije su Hrvatske ceste. U siječnju smo konačno uspjeli stvoriti sve preduvjete za nastavak gradnje, a to je izrazito duga procedura i svatko tko je doma nešto gradio zna kakva je procedura obične građevinske dozvole za garažu, a kamoli za tako veliki projekt. Mi smo to sve u siječnju konačno riješili.
Problem je možda više u tome što se već godinama govori da će strojevi već sutra biti na cesti, a onda opet ništa.
– Slažem se, ali ako sam ja to izrekao, samo sam ponovio ono što su mi rekli u Hrvatskim cestama. Zovem ih dvaput tjedno i ako oni kažu određeni datum, ja ću ga reći javnosti. Najbolje da ništa ne govorim i kažem ‘zovite Hrvatske ceste’, to je jasno, ali ja kažem ono što mi je rečeno. Zapelo je, naravno, u ovome što ste dobro detektirali, a to je da sve cijene rastu. Izvođač radova je ugovor potpisao još u rujnu prošle godine, a u međuvremenu su sve cijene materijala i usluga otišle gore i jasno je da ne žele započeti radove prije nego što nekim aneksom ne reguliraju svoje pravo da povećaju cijenu.
Osim cijena, pitanje je i prioriteta koji bi se zbog krize mogli premjestiti na neke druge stvari, a predviđeno je još projekata.
– Ako me pitate za cestu, mislim da taj projekt nije neizvjestan, ali upitne su sve investicije. Prošli su tjedan svi župani imali sastanak s premijerom i ministrima u Zagrebu pa sam imao prilike razgovarati s ministrom Butkovićem. Opet sam pitao kada će krenuti gradnja, a on mi je otvoreno rekao da su svi projekti u Hrvatskoj trenutno upitni pa i oni koji su u tijeku jer izvođači radova traže odgovor na povećanje cijena.
Dakle, ovi koji nisu niti u tijeku i za koje još ne postoji osiguran novac kao takav poput ovih iz Razvojnog sporazuma, bi se mogli uopće ne dogoditi?
– Razvojni sporazum je nešto što je ovoga trenutka virtualno. To su projekti koji imaju povlaštenu poziciju.
Upravo to, sad bi se ta povlaštena pozicija mogla izgubiti.
– Mislim da ne bi jer su to projekti koji se planiraju u nekom desetogodišnjem razdoblju pa će neki biti prije, a neki kasnije. Mi ćemo za dvorac Inkey biti spremni sljedeće godine kada se otvore izvori financiranja za kulturnu baštinu. No, nitko ne zna što će biti za godinu, dvije ili više, ni premijer, a ni papa. Cesta je i dalje pitanje dana, a dan prije toga će se aneksom dogovoriti nova cijena.
Traje rekonstrukcija i dogradnja Obrtničke škole u Koprivnici i Strukovne škole u Đurđevcu u okviru projekta Centar kompetentnosti. Hoće li to, osim fizičkih proširenja, donijeti i kurikularna proširenja prilagođena tržištu?
– Ono što je ključno jest da se radi o potpunoj promjeni paradigme obrtničkog obrazovanja. To će u budućnosti biti dinamičnije i stručnije jer velik dio novaca osiguran za Cekom nije tu samo za zidove i fasade nego za unapređenje procesa, od edukacije prosvjetnih djelatnika do nove opreme i kompletne nove strategije strukovnog obrazovanja. To je korak s vremenom i potrebama novog tržišta rada. Moramo se pobrinuti da mladi ljudi koji završavaju naše škole ne čekaju prvi autobus za inozemstvo.
Osim u obrazovanje, ulaže se i u zdravstvo pa u energetsku obnovu ide i OB dr. Tomislav Bardek. Koliko će to podići kvalitetu zdravstvene skrbi u našoj županiji i kako stojimo s obzirom na ostatak zemlje?
– To je pitanje koje bi moglo dati subjektivan odgovor jer ja mislim da stojimo dobro, no uvijek možemo bolje. U zdravstvu su najbitnije dvije stvari, ljudstvo odnosno struka i oprema. Što se tiče struke, u problemu smo kao i cijela Hrvatska jer, nažalost, mnogo je ljudi iz struke otišlo van, a ništa dobro nije donijela niti pandemija. No, mislim da smo u dobrom prosjeku. Što se tiče materijalnog ulaganja, mislim da se vidi kontinuitet investicija. Posljednjih 15-ak godina zaista se napravilo mnogo, od nove zgrade interne, novi Zavod za javno zdravstvo, zgrada Doma zdravlja se adaptirala, u Križevcima je napravljena nova zgrada hitne, u Đurđevcu je osposobljen Tim 2, oprema se stalno obnavlja… Imamo sve ono što mislim da jedna županija objektivno treba imati. Moramo priznati da je zdravstvo u Hrvatskoj općenito u problemu i da bi za sustav zdravstva bilo najbolje da mu na čelo dođe jedan dobar ekonomist, no zadovoljan sam sa svime što se učinilo u županiji.
Složili smo se na početku da su izbori gotovi, većina je birača rekla svoje. Osim svega o čemu smo govorili, a s obzirom da ste dobili povjerenje, što birači dobivaju zauzvrat u naredne četiri godine?
– Energiju, trud, kontinuitet, stabilnost, sve ono što zapravo i krasi ovu županiju. Naravno da možda nemam objektivan pogled jer živim ovdje, ali kada odem negdje drugdje i čujem što drugi govore i misle o nama, vidim da smo za mnoge prilično napredni. Uvijek ću nekoga razočarati jer je nemoguće svima udovoljiti, no zaista smo županija kontinuiteta i stabilnosti, lideri smo i pioniri. Ne govorim to zbog sebe, ja ću otići, no neki će temelji ostati i sutra da dođe netko drugi, neće imati problema, repova i kostura iz ormara.
